Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-50/07 (S. K.)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-50/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-50/07, rješavajući zahtjev Suvade Kumro za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Suvade Kumro za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Suvada Kumro (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 4. januara 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-06-000-325 od 22. novembra 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I.149/04 od 14. augusta 2006. godine. Apelantica je, istovremeno, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio uvođenje u posjed tražioca izvršenja u kuću apelantice koja je bila predmet izvršenja u izvršnom postupku do donošenja odluke o apelaciji.

2. Osnovni sud zaključkom broj I. 149/04 od 6. jula 2006. godine u izvršnoj stvari tražioca izvršenja, protiv apelantice kao izvršenika, radi namirenja duga prodajom nekretnina, na osnovu rješenja o izvršenju istog suda broj I. 149/04 od 1. septembra 2004. godine, prodao nekretninu apelantice tražiocu izvršenja. U obrazloženju navedenog zaključka Osnovni sud ističe da je prethodno zakazao prvo i drugo ročište za prodaju nekretnine, koja nisu uspjela, jer se nije pojavio niko od kupaca, a da se na trećem ročištu za prodaju kao jedini kupac pojavio tražioc izvršenja i ponudio iznos od 13.027, 35 KM koji predstavlja visinu potraživanja. Osnovni sud nadalje navodi da se radilo o trećem ročištu za prodaju na kojem se nekretnine mogu prodati bez ograničenja u pogledu utvrđene vrijednosti nekretnina, a ponuđeni iznos predstavlja visinu potraživanja tražioca izvršenja i to na ime glavnog duga iznos 8.128,40 KM, na ime kamata na glavni dug iznos od 4.028,95 KM i troškova izvršnog postupka u visini od 850.00 KM ili ukupno 13.027, 35 KM.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj I. 149/04 od 14. augusta 2006. godine tražiocu izvršenja dosuđena je nekretnina apelantice označena kao kč. 485 upisana u pl. Br. 1111 KO Foča, porodična stambena kuća u Foči površine 60 m2 i dvorište površine 240 m2 dotadašnje vlasništvo apelantice sa djelom 1/1. Ujedno je naloženo ZK uredu suda i Katastru opštine Foča da se po pravosnažnosti rješenja upiše pravo vlasništva tražioca izvršenja, te briše pravo apelantice i trećih lica.

4. Nezadovoljna navedenim rješenjem Osnovnog suda apelantica je izjavila žalbu Okružnom sudu koji je rješenjem broj 015-0-Gž-06-000-325 od 22. novembra 2006. godine odbio žalbu apelantice i potvrdio prvostepeno rješenje Osnovnog suda. U obrazloženju rješenja Okružni sud navodi da je Osnovni sud pravilno postupio u smislu člana 89. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske kada je na trećem ročištu za prodaju nekretnine, koje je održano tek kada se na prethodna dva nije pojavio nijedan kupac, izvršio prodaju nekretnine ispod njene vrijednosti od 51.720,00 KM koju je sud utvrdio putem građevinskog vještaka. Naime, u smislu citiranog člana Zakona o izvršnom postupku sud na prvom ročištu ne može prodati nekretninu ispod polovine njene stvarne vrijednosti, dok se na trećem ročištu nekretnine mogu prodati bez ograničenja u pogledu njihove utvrđene vrijednosti.

5. Nakon odluke Okružnog suda apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ističe da godinama živi kao podstanar, da je samohrana, da je majka troje djece, da joj penzija iznosi 500,00 KM, da je njena kuća prodana ispod stvarne vrijednosti i da su joj na taj način povrijeđena prava na dom, imovinu i pravično suđenje. Smatra da su sudske odluke donesene pristrasno i da je kao posljedica nezakonitog postupanja sudova i ukupne beznadežne situacije kod nje nastupilo teško oboljenje karcinoma dojke.

6. U zahtjevu za donošenje privremene mjere kojom traži da se zabrani uvođenje u posjed njene nekretnine tražioca izvršenja apelantica ne daje posebne razloge ili dokaze na osnovu kojih bi se sa sigurnošću mogle utvrditi okolnosti koje bi opravdale donošenje privremene mjere.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

9. Ustavni sud podsjeća da razlozi koje uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Apelantica traži zabranu uvođenja tražioca izvršenja u posjed njene nekretnine, nakon što je već prodata njena nekretnina, ali ne daje nijedan razlog, niti nudi bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo nedvosmisleno utvrditi da bi uvođenjem u posjed tražioca izvršenja ona pretrpila nenadoknadivu štetu ili na bilo koji način značajno ugrozila ličnu ili egzistenciju lica koje izdržava. Ovo tim prije što i sama apelantica navodi da već četiri godine živi kao podstanar, pa daljnje provođenje sudske odluke u korist tražioca izvršenja, objektivno ne bi moglo tako značajno uticati na prilike u kojima živi da bi se moglo sa sigurnošću zaključiti kako će usljed toga po apelanticu nastupiti nenadoknadive štetne posljedice.

11. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu», što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, broj AP 464-04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojim se traži obustavljanje izvršenja pravosnažne odluke, mora imati jasne, konkretne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava, kako bi se spriječilo nastupanje nenadoknadivih štetnih posljedica. Apelantica, kao što je već rečeno, nije ponudila takve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio takvu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem.

12. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu ove doluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-50/07 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio