Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-523/07 (Dino Denis Jean Michel Klinić)
Odluka donesena 05. 04. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-523/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
05. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-523/07, rješavajući zahtjev Dine Denisa Jean Michel Klinića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se zahtjev Dine Denisa Jean Michel Klinića za donošenje privremene mjere, kao neosnovan.
OBRAZLOŽENJE
1. Dino Denis Jean Michel Klinić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mustafa Bračković, advokat iz Sarajeva, podnio je, 7. februara 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-KŽK-06-000004 od 17. novembra 2006. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo izdržavanje kazne zatvora, odnosno naložio Kazneno-popravnom zavodu Zenica da apelanta pusti na slobodu do donošenja odluke o apelaciji.
2. Kantonalni sud je rješenjem, broj 009-0-KŽ-06-000230 od 5. septembra 2006. godine, uvažio žalbu branioca apelanta, ukinuo presudu Općinskog suda u Sarajevu, broj K-1418/05 od 1. juna 2006. godine, i odredio održavanje glavnog pretresa pred vijećem apelacionog odjeljenja Kantonalnog suda. Nakon održanog glavnog pretresa Kantonalni sud je donio pobijanu presudu.
3. Pobijanom presudom apelant je oglašen krivim za produženo krivično djelo bludne radnje iz člana 208. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH, a u vezi sa članom 55. Krivičnog zakona FBiH, pa ga je sud na osnovu člana 42. i 43. Krivičnog zakona FBiH osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Na osnovu člana 74. Krivičnog zakona FBiH apelantu je izrečena sigurnosna mjera – obavezno psihijatrijsko liječenje, koje će se izvršiti uz izdržavanje kazne zatvora i trajat će dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najduže do isteka izdržavanja kazne. U slučaju uvjetnog otpusta apelant treba nastaviti obavezno psihijatrijsko liječenje izvan zatvorske ustanove, a ukoliko apelant ne nastavi liječenje uvjetni otpust će se opozvati. Na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku FBiH oštećena mldb. Kristina Jeličanin, putem zakonske zastupnice majke Alme Jeličanin, i oštećena mldb. Tina Gotovac, putem zakonske zastupnice majke Indire Gotovac, sa eventualnim imovinsko pravnim zahtjevom upućene su na parnični postupak.
4. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na fer suđenje pred nepristrasnim sudom iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1., 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Kao razlog za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud prekinuo izdržavanje kazne zatvora, apelant navodi da s obzirom da se apelant već nalazi na izdržavanju kazne koja mu je izrečena presudom koja se ovom apelacijom pobija, daljim izdržavanjem kazne u slučaju uvažavanja ove apelacije za apelanta bi nastupila nenadoknadiva šteta koju, s obzirom na godine života i narušeno zdravstveno stanje, ionako trpi.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
10. Apelant u apelaciji nudi navode, činjenice i dokaze kojim potkrepljuje svoje tvrdnje o navodnom kršenju ustavnog prava i prava iz Evropske konvencije. Međutim, apelant ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla nadoknaditi, a koje bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Apelant smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnih prava predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka po apelaciji. Stoga, navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere. Apelant, kao što je već rečeno, nije ponudio razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović