Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-706/07 (M. K.)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-706/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP 706/07, rješavajući zahtjev Mustafe Kreso za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mustafe Kreso za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mustafa Kreso (u daljnjem tekstu: apelant), iz Livna, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 27. februara 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-987/05 od 16. novembra 2006. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud, do donošenja odluke o apelaciji, odložio izvršenje rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-0064445 06 od 15. februara 2007. godine, kojim je dozvoljeno da se naplate parnični troškovi u iznosu od 2.700,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, pljenidbom i prijenosom novčane tražbine apelanta koji ima prema Mirovinskom invalidskom osiguranju – Penzijskom invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine Mostar (u daljnjem tekstu: PIO/MIO) iz osnova isplate mirovine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-437/00-I od 13. januara 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-

290/05 od 23. juna 2005. godine, apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da mu «Soko» Rashladna klima i tehnika d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) isplati na ime pretrpljene štete zbog povrede na radu iznos od 88.388,00 KM, i to na ime nematerijalne štete iznos od 67.780,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. juna 2000. godine, te na ime materijalne štete iznos od 20.600,00 KM sa zakonskom kamatom od 5. septembra 1995. godine, pa do konačne isplate. Apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka od 2.700,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj Rev-978/05 od 16. novembra 2006. godine, revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-290/05 od 23. juna 2005. godine, je odbijena.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj I-0064445 06 od 15. februara 2007. godine, dozvoljeno je izvršenje pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda, broj P-437/00-I od 13. januara 2005. godine, kojom je apelant obavezan da isplati tuženom – tražitelju izvršenja troškove parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

5. Apelant smatra da je osporenim presudama došlo do povrede njegovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da se povreda prava na pravično suđenje ogleda u uskraćivanju procesnog prava da mu se pismeni nalaz i mišljenje vještaka dostavi najkasnije osam dana prije ročišta za glavnu raspravu, čime je počinjena bitna povreda odredbi člana 156. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojom je zatražio da mu tužena naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu zbog povrede na radu. Apelant kao osnov za usvajanje privremene mjere navodi da je tražitelj izvršenja pravna osoba čija je solventnost ugrožena, te ukoliko Ustavni sud usvoji apelaciju, apelantu bi bilo otežano da povrati svoja novčana sredstva od tražitelja izvršenja.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da apelant traži da Ustavni sud, do donošenja odluke o apelaciji, donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje rješenja Općinskog suda, broj I-0064445 06 od 15. februara 2007. godine, koje je doneseno na osnovu pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda, broj P-437/00-I od 13. januara 2005. godine, kojom je apelant obavezan da isplati tuženom – tražitelju izvršenja troškove parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, pljenidbom i prijenosom novčane tražbine apelanta koju ima prema MIO/PIO iz osnova isplate mirovine.

10. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, da je tražitelj izvršenja pravna osoba čija je solventnost ugrožena, te ukoliko Ustavni sud usvoji apelaciju, apelantu bi bilo otežano da povrati svoja novčana sredstva od tražitelja izvršenja, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru, kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. S tim u vezi, Ustavni sud napominje, da su predmet apelacije presude suda donesene u parničnom postupku, a da se pitanje privremene mjere odnosi na sudsku odluku, broj I-0064445 06 od 15. februara 2007. godine, koja je donesena u izvršnom postupku i koja nije konačna.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-706/07 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio