Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2997/06 (M. H.)

Odluka donesena 05. 04. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2997/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

05. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 5. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-2997/06, rješavajući zahtjev Muhameda Hrvića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao Muhameda Hrvića za donošenje privremene mjere, kao neosnovan.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Hrvić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 2. novembra 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-355/04 od 25. avgusta 2006. godine i presude Općinskog suda u Živinicama, broj P-438/00 od 29. oktobra 2003. godine. Apelant je 5. marta 2007. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja Općinskog suda, broj 033-0-I-07-000152 od 15. februara 2007. godine, do okončanja postupka po apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-438/00 od 29. oktobra 2003. godine, usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja-protivtuženog d.d. «Alfe Mi» Živinice, te je apelant kao tuženi obavezan da tužiocu na ime ispunjenja kupoprodajnog ugovora broj 233. od 23. oktobra 1998. godine, koji se odnosi na isporuku i ugradnju pozicija od aluminijskih profila, isplati novčani iznos od 2.200,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. novembra 1998. godine kao dana dospijeća pa do dana isplate, te da tužiocu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.124,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presdude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Navedenom presudom je djelimično usvojen protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je tužitelj obavezan da apelantu isplati novčana sredstva u iznosu od 400,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. februara 2003. godine kao dana podnošenja protivtužbe, pa do konačne isplate, kao i da naknadi troškove postupka u iznosu od 80,00 KM, a sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

3. Protiv prvostepene presude žalbe su izjavili apelant i tužitelj, te je Kantonalni sud presudom, broj Gž-355/04 od 25. avgusta 2006. godine žalbe odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Kantonalni sud je navedenom presudom odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu i zahtjev apelanta za naknadu troškova za sastav žalbe.

4. Tužitelj je kao tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda, broj P-438/00 od 29. oktobra 2003. godine, popisom, pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih i nepokretnih stvari dužnika, te je Općinski sud rješenjem, broj 033-0-07-000152 od 15. februara 2007. godine, odredio predloženo izvršenje.

5. Apelant navodi povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ističe da Kantonalni sud svoju presudu faktički zasniva na iskazu zainteresovanog svjedoka Abdulaha Džafića i da ničim ne pojašnjava zašto ne prihvaća apelantove tvrdnje i izjavu direktora Sadila Brkića. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant navodi da je očigledno da u konkretnom slučaju ne postoji apelantov dug prema preduzeću d.d. «Alfe Mi», Živinice.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud konstatuje da apelant u suštini traži traži da Ustavni sud odloži izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda, broj P-438/00 od 29. oktobra 2003. godine.

10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne presude, mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio takvu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazivali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2997/06 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio