Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1552/06 (Asocijacije kompozitora i muzičkih stvaratelja iz BiH, Društva pisaca iz BiH i ostali)
Odluka donesena 19. 04. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1552/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, suci, na sjednici održanoj 19. travnja 2007. godine, u predmetu broj AP-1552/06, rješavajući apelaciju Asocijacije kompozitora i muzičkih stvaratelja iz BiH, Društva pisaca iz BiH, PEN centra BiH, Udruženja likovnih i primjenjenih umjetnika i dizajnera iz BiH, Udruženja likovnih umjetnika iz BiH, Udruženja arhitekata BiH, Udruženja filmskih autora, Udruženja muzikologa, Udruženja glumaca i Udruženja orkestralnih umjetnika, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Asocijacije kompozitora i muzičkih stvaratelja iz BiH, Društva pisaca iz BiH, PEN centra BiH, Udruženja likovnih i primjenjenih umjetnika i dizajnera iz BiH, Udruženja likovnih umjetnika iz BiH, Udruženja arhitekata BiH, Udruženja filmskih autora, Udruženja muzikologa, Udruženja glumaca i Udruženja orkestralnih umjetnika, podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-1018/05 od 3. ožujka 2006. godine, Rješenja Regulatorne agencije za komunikacije, broj 01-07-2001-12/05 od 29. lipnja 2005. godine i Zaključka Regulatorne agencije za komunikacije, broj 03-29-2001- 10/05 od 17. veljače 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Asocijacija kompozitora i muzičkih stvaratelja iz BiH, Društvo pisaca iz BiH, PEN centra BiH, Udruženje likovnih i primjenjenih umjetnika i dizajnera iz BiH, Udruženje likovnih umjetnika iz BiH, Udruženje arhitekata BiH, Udruženje filmskih autora, Udruženje muzikologa, Udruženje glumaca i Udruženje orkestralnih umjetnika (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa agencija za zastupanje i zaštitu autorskih prava «Sine Qua Non» doo, Sarajevo (u daljnjem tekstu: zastupnik), podnijeli su 30. svibnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud), broj U-1018/05 od 3. ožujka 2006. godine, Rješenja Regulatorne agencije za komunikacije (u daljnjem tekstu: agencija), broj 01-07-2001-12/05 od 29. lipnja 2005. godine i Zaključka agencije broj 03-29-2001-10/05 od 17. veljače 2005. godine.
2. Zastupnik apelanata je u ime svojih klijenata 26. listopada 2004. godine podnio agenciji 175 prijava protiv emitera koji vrše emitiranje protivno uvjetima dozvole agencije i Pravilu 02/1999 o poštivanju obveza iz autorskih prava («Službeni glasnik BiH», broj 36/02), kršeći autorska prava njegovih klijenata. Zaključkom broj 03-29-2001-4/04 od 24. prosinca 2004. godine agencije je naložila zastupniku da u roku od 15 dana uredi i dopuni podnesene prijave na način: da navede točno vrijeme i naziv emisije u kojoj su se navodno emitirali sporni sadržaji, ime i prezime autora ili nositelja autorskog prava, kao i naziv autorskog djela koje je navodno emitirano; da dostavi isprave iz kojih se mogu vidjeti temelji za zastupanje, odnosno valjana pojedinačna punomoćja kao i izvode iz registara ukoliko se radi o pravnim osobama ili udruženjima. U ovom zaključku zastupnik je poučen da ukoliko ne postupi na traženi način, smatrati će se da prijave nisu ni podnesene.
3. Nakon toga, zastupnik, 31. prosinca 2004. godine, dostavlja agenciji podnesak u kojem agenciju «podsjeća» da su dostavljene prijave uredne, te da bi postupanje po njihovom traženju, samo zbog izdavanja punomoći i kopiranja njega koštalo miminalno 25.699,977 KM. Drugim podneskom od 7. siječnja 2005. godine, uz koji je zastupnik dostavio, kako sam navodi, oko 150 punomoći, zastupnik poziva agenciju da sami dođu i izvrše uvid u potrebita dokumenta kojima on raspolaže.
4. Dana 17. veljače 2005. godine agencije je donijela Zaključak broj 03-29-2001-10/05, kojim odbacuje 173 podnesene prijave, iz razloga što nije niti u roku od 35 dana od dana proteka ostavljenog mu roka uklonio ukazane nedostatke, dok sama agencija po dostavljenim prijavama i aktima u njih objektivno nije mogla poduzeti bilo kakve daljnje radnje.
5. Na ovaj zaključak zastupnik je uložio priziv koji je Zaključakom vijeća agencije, broj 01-07-20001-12/05 od 29. lipnja 2005. godine odbijen kao neutemeljen. Vijeće je potvrdilo nalaz agencije da su podnesene prijave bile nepotpune te da se po istima nije moglo postupati, a sam zastupnik odbio je postupiti po traženom od strane agencije. Osim toga, zaključak je vijeća da je traženje svih podataka i akata od strane agencije vršeno sukladno pozitivnim zakonskim propisima i to Zakonu o komunikacijama («Službeni glasnik BiH», 31/03), Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH («Službeni glasnik BiH», broj 7/02), Pravilima agencije 02/1999 («Službeni glasnik BiH», broj 36/02), Pravilnika o postupku rješavanja kršenja uvjeta dozvola i propisa («Službeni glasnik BiH», broj 18/05), odnosno u vrijeme podnošenja prijave važeće Procedure za vođenje slučajeva («Službeni glasnik BiH», broj 36/02).
6. Po pokrenutom upravnom sporu od strane zastupnika, Sud je donio Presudu broj U- 1018/05 od 3. ožujka 2006. godine, kojom tužbu odbija, sa obrazloženjem da su doneseni zaključak i rješenje u potpunosti na zakonskim odredbama utemeljeni, detaljno i precizno obrazloženi, te da sama tužba nema nikakvog stvarnog niti pravnog temelja.
7. Apelanti u apelaciji iznose svoj stav po kojemu je agencija bila obvezna po dostavljenim joj prijavama postupiti po službenoj dužnosti i sama istražiti sve što joj je potrebno. Donesenim zaključkom, rješenjem i presudom apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita donesenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, apelanti odnosno njihov zastupnik, trebali su agenciji dostaviti tražene podatke i dokumentaciju, sukladno članku 45. Zakona o komunikacijama, odnosno čl. 1. i
3. Pravila za vođenje slučajeva, koji određuju koje podatke, dokaze i dokumentaciju kao neophodne podnositelj prijave mora dostaviti uz prijavu agenciji, odnosno, kojima je detaljno regulirano što sve mora da sadržava podnesak, prijava ili prigovor protiv emitera. Sami apelanti, točnije njihov ovlašteni zastupnik, odbili su postupiti po traženju agencije, čime svojom voljnom nisu ispoštovali zakonske uvjete propisane navedenim odredbama u navedenim zakonima, dakle, nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka, te se donesene, odnosno osporavane odluke, kojima nadležni organi nisu niti ulazili u meritum stvari, ne mogu smatrati konačnim u smislu potrebitom za meritorno ispitivanje navoda o krešenju ljudskih prava iz ove apelacije. Prema tomu, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
12. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović