Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2204/06 (M. L.)

Odluka donesena 19. 04. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2204/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. travnja 2007. godine, u predmetu broj AP 2204/06, rješavajući apelaciju Maje Lasić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Maje Lasić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-113/05 od 11. listopada 2005. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž-690/03 od 12. veljače 2004. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj P-466/01 od 15. siječnja 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje.

OBRAZLOŽENJE

1. Maja Lasić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Karlo Sesar, odvjetnik iz Mostara, je podnijela 19. srpnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-113/05 od 11. listopada 2005. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-690/03 od 12. veljače 2004. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-466/01 od 15. siječnja 2002. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-466/01 od 15. siječnja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-690/03 od 12. veljače 2004. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila poništenje odluka ravnatelja Lutkarskog kazališta Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) od 19. prosinca 2000. godine i Upravnog odbora od 6. svibnja 2001. godine, te da se naloži tuženom da je rasporedi na poslove koje je obavljala prije donošenja odluke i isplati joj zaostale plaće.

3. Odlučujući o reviziji koju je na presudu Kantonalnog suda izjavila apelantica, Vrhovni je sud Rješenjem broj Rev-113/05 od 11. listopada 2005. godine, reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je, prema odredbi članka 364. stavak 3. prethodnog Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 42/98), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbi članka 456. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM. Kako apelantica u tužbi nije označila vrijednost spora ne može se koristiti pravom na reviziju, jer i u takvom slučaju vrijednost spora nije označena preko iznosa iz članka 364. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, koji je propisan kao uvjet za izjavljivanje revizije, pa je Vrhovni sud, primjenom odredbe članka 374. prethodnog Zakona o parničnom postupku, reviziju odbacio kao nedopuštenu.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije».

5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. je li apelantica iscrpila sve učinkovite pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan za ispitavanje nižestupanjske odluke kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak

1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Rješenje broj U 15/01, od 4. i 5. svibnja 2001. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv pobijane presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-113/05 od 11. listopada 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neučinkovit pravni lijek u smislu članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj Gž-690/03 od 12. veljače 2004. godine donesena povodom apelantičinog priziva protiv prvostupanjske presude.

8. Obzirom na to da je najkasnije 11. listopada 2005. godine, kada je donesena odluka o reviziji, apelantici uručena Presuda Kantonalnog suda broj Gž-690/03 od 12. veljače 2004. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. srpnja 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni je sud zaključio da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2204/06 (M. L.) | Sudska praksa | Aktio