Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-80/06 (N. B.)

Odluka donesena 19. 04. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-80/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-80/06, rješavajući apelaciju Nedžada Bečkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Bečkovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž-121/05 od 8. septembra 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Pp-5/05 od 19. maja 2005. godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-

153/03 od 1. juna 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1272/02 od 10. januara 2003. godine i presude Općinskog suda u Tuzli, broj P-1383/01 od 5. juna 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedžad Bečković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja ,koga zastupa Enver Arnautović, advokat iz Tuzle, podnio je, 16. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Gž-121/05 od 8. septembra 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pp-5/05 od 19. maja 2005. godine, presude Vrhovnog suda, broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. godine, presude Kantonalnog suda, broj Gž-1272/02 od 10. januara 2003. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1383/01 od 5. juna 2002. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-1383/01 od 5. juna 2002. godine, obavezana je drugotužena Univerzal banka DD Sarajevo da tužiteljima na ime duga isplati ukupan iznos od 57.500,00 KM i to: prvotužiteljici Semiji Bečković iznos od 45.000,00 KM, mld. drugotužitelju-apelantu iznos od 4.000,00 KM i trećetužiteljici Emini Bečković iznos od 8.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na ove iznose počev od 1. januara 2001. godine pa do konačne isplate, kao i da tužiteljima isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.995,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom posljedica prinudnog izvršenja. Tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženu Komercijalnu banku DD Tuzla u likvidacionom postupku je odbijen kao neosnovan.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1272/02 od 10. januara 2003. godine, žalba drugotužene Univerzal banke DD Sarajevo je uvažena te je prvostepena presuda u stavu jedan (dosuđujući dio) preinačena i tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženu odbijen. Prvostepena presuda je ostala neizmijenjena u odnosu na prvotuženu Komercijalnu banku DD Tuzla u likvidacionom postupku.

4. Presudom Vrhovnog suda, broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. godine, djelimično je uvažena je revizija prvotužiteljice i nižestepene presude u odnosu na prvotužiteljicu preinačene tako da je drugotužena obavezana prvotužiteljici isplatiti iznos od 45.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. jula 2001. godine pa do isplate i naknaditi joj troškova parničnog postupka iznos od 2.830,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom posljedica prinudnog izvršenja. Revizija apelanta i trećetužiteljice je odbačena jer je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ni za jednog od njih ne prelazi znos od 15.000,00 KM iz člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Pp-5/05 od 19. maja 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, broj Gž-121/05 od 8. septembra 2005. godine, odbijen je prijedlog apelanta i trećetužiteljice za ponavljanje drugostepenog postupka u odnosu na drugotutuženu Univerzal banke DD Sarajevo budući da nisu ispunjeni uvjeti za za ponavljanje postupka iz člana 391. ranijeg ZPP.

6. Apelant smatra da mu je ovim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evopsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj Gž-121/05 od 8. septembra 2005. godine, odbio apelantovu žalbu i potvrdio rješenje Kantonalnog suda, broj Pp-5/05 od 19. maja 2005. godine, kojim je odbijen prijedlog apelanta i trećetužiteljice za ponavljanje drugostepenog postupka. Navedenom rješenju je prethodila presuda Vrhovnog suda, broj Rev-153/03 od 1. juna 2004. godine, kojim je djelimično uvažena revizija prvotužiteljice i u odnosu na nju presuda Kantonalnog suda preinačena ali je revizija apelanta i trećetužiteljice odbačena. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega dalje proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1272/02 od 10. januara 2003. godine.

11. S obzirom na to da je apelantu 29. januara 2003. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1272/02 od 10. januara 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 16. januara 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-80/06 (N. B.) | Sudska praksa | Aktio