Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-327/06 (T. H.)
Odluka donesena 19. 04. 2007.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-327/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-327/06, rješavajući apelaciju Tufika Hamzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tufika Hamzića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-973/05 od 23. januara 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama, broj RI-11/02-K od 6. maja 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Tufik Hamzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, podnio je, 15. februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-973/05 od 23. januara 2006. godine, i rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj RI-11/02 od 6. maja 2005. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj RI-11/02 od 10. maja 2005. godine, uređena je i obnovljena međa između parcele predlagača Rasima Mušića i Musić Mevle, označene kao k.č. broj 739/13 zvana «Dubovi» njiva površine od 70 m2, upisana u pl. broj 1326 KO Kladanj, i k.č broj 739/11, uposane u pl. broj 1554 KO Kladanj, s jedne strane, i parcele protupredlagača - apelanta Tufika Hamzića označenih kao k.č broj 739/4 zvana «Dubovi» njiva u površiniod 500 m2 i k.č. broj 739/5 njiva zvana «Dub» u površini od 500 m2 upisane u PL broj 2312 KO Kladanj, s druge strane, na način kako je to utvrđeno navedenim rješenjem. Sastavni dio ovog riješenja su skice premjeravanja na licu mjesta vještaka geometra Muhameda Mukinović od 18. februara 2005. godine i skica premjeravanja sa lica mjesta od 11. augusta 1997. godine geometra Saliha Dizdarevića. U obrazloženju rješenja Općinski sud je utvrdio da su sporne međe uređene prema važećim katastarskim planovima, uviđaju na licu mjesta i provedenom vještačenje po vještaku geometru. U pogledu troškova postupka, istim rješenjem je utvrđeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Odlučujući o žalbi apelanta, Kantonalni sud je donio rješenje, broj Gž-973/05 od 23. januara 2006. godine, kojim je odbio žalbu i potvrdio rješenje Općinskog suda. U obrazloženju svoje odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud uredio među na osnovu važećih katastarskih planova, uviđaju na licu mjesta i provedenom vještačenju po vještaku geometru, a u skladu sa odredbom člana
172. Zakona o vanparničnom postupku. Tim članom je propisano da ako među sudionicima postoji spor o međašnoj površini čija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postuku, sud će utvrditi među na temelju jačeg prava, a ako to nije moguće, na temelju posljednjeg mirnog posjeda, pa ukoliko se spor ne može riješiti ni na ovaj način, sud će spornu međašnju površinu podjeliti po pravičnosti. Odluka prvostepenog suda kada je uredio među po pravu jačeg na posjed se ne može osporiti žalbom apelanta, jer je sud imao dovoljno zakonskog uporišta za takvu odluku.
4. Apelant smatra da mu je osporenima odlukama suda povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). On navodi da je nakon godinu dana od kupovine spornih nekretnina geometar Salih Dizdarević navodno utvrdio da je apelant pregradio više 170 m2 zemljišta, što ne odgovara istini. U isto vrijeme prodavac nije imao nikakvih primjedbi na cjepanje parcela. Apelant najviše izražava svoje neslaganje sa načinom na koji su vještaci premjerili sporne nekretnine i time uticali na odluke sudova.
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenja Općinskog suda i Kantonalnog suda koji se odnose na vanparnični postupak uređenja međa među susjedskim vlasničkim parcelama. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li se konkretni postupak može smatrati «sporom» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa postojanjem «spora» o pravu ili činjenicama, Ustavni sud ukazuje na utvrđene principe prema kojima materija koja se uređuje vanarničnim postupkom, sama po sebi, ne predstavlja «spor» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku nisu utvrđivane bilo kakve činjenice koje bi se ticale predmeta uređenja međa, niti je sud odlučivao o postojećim ili novim građanskim pravima apelanta. Sud je samo utvrdio da postoje zakonske pretpostavke za uređenje međa na osnovu važećih katastarskih planova, uviđaja na licu mjesta i provedenom vještačenju po vještaku geometru, a u skladu sa odredbom člana 172. Zakona o vanparničnom postupku. Tim članom je propisano da ako među sudionicima postoji spor o međašnoj površini čija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postuku, sud će utvrditi među na temelju jačeg prava, a ako to nije moguće, na temelju posljednjeg mirnog posjeda, pa ukoliko se spor ne može riješiti ni na ovaj način, sud će spornu međašnju površinu podjeliti po pravičnosti. Stoga, Ustavni sud smatra da, u okolnostima kada pobijanim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava apelanta, postupak uređenja međa ne ulazi u opseg zaštite prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizilazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović