Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-432/06 (Rudnici ugljena «Tušnica» d.o.o. Livno)

Odluka donesena 19. 04. 2007.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-432/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, suci, na sjednici održanoj 19. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-432/06, rješavajući apelaciju Rudnici ugljena «Tušnica» d.o.o. Livno, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rudnici ugljena «Tušnica» d.o.o. Livno podnesena protiv rješenja Katnonalnog suda u Livnu broj Gž-238/05 od 19. decembra 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu broj I-351/01 od 12. oktobra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Rudnici ugljena «Tušnica» d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa punomoćnica Janja Perković, podnio je, 23. februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Katnonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Katnonalni sud) broj Gž-238/05 od 19. decembra 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-351/01 od 12. oktobra 2005. godine Budući da apelacija nije ispunjavala uslove iz člana 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je, 3. marta 2006. godine, zatraženo da apelaciju dopuni. Apelant je dopunio apelaciju 19. marta 2006. godine.

2. Općinski sud je, rješenjem broj I-351/01 od 20. juna 2005. godine, dozvolio izvršenje pravosnažnog rješenja Općinskog suda broj R-94/89 od 24. maja 1990. godine, a na zahtjev Bosiljka Pervana (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) protiv apelanta kao izvršenika. Izvršenje je određeno naplatom iznosa od 25.717,62 KM na ime glavnice, koji je utvrđen nalazom i mišljenjem sudskog vještaka. Protiv ovog rješenja o izvršenju, apelant je podnio prigovor, budući da je smatrao da je vještak pogrešno obračunao iznos tražbine koja je u pravosnažnom rješenju Općinskog suda broj R-94/89 od 24. maja 1990. godine bila izražena u YU dinarima, a koju je trebalo konvertovati u KM. Općinski sud je, osporenim rješenjem broj I-351/01 od 12. oktobra 2005. godine, odbio apelantov prigovor, pa je protiv ovog rješenja apelant izjavio žalbu.

3. Kantonalni sud je, osporenim rješenjem broj Gž-238/05 od 19. decembra 2005. godine, odbio apelantovu žalbu, smatrajući da su apelantovi navodi neosnovani jer je način konverzije izvršen putem sudskog vještaka i prema uputama koje je ranije u postupku izvršenja dao Vrhovni sud Federacije BiH, rješenjem broj Gvl-5/01 od 23. augusta 2001. godine.

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant smatra da je vještak prekoračio svoja ovlaštenja, te da je prilikom konverzije neosnovano spajao glavnice i kamatu, odnosno da je primjenjivao deviznu klauzulu. Osim toga, apelant smatra da tražitelj izvršenja uopće i nema pravo na kamatu, jer mu je odmah po prijemu pravosnažnog rješenja Općinskog suda broj R-94/89 od 24. maja 1990. godine nuđena isplata, koju je tražitelj izvršenja odbio.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Apelant se žali protiv odluka donosenih u postupku izvršenja pravosnažne sudske odluke koji je protiv njega pokrenuo tražitelj izvršenja. Imajući ovo u vidu, Ustavni sud mora prvo odgovoriti na pitanje da li se izvršni postupak u konkretnom slučaju tiče određivanja apelantovih «građanskih prava i obaveza u smislu člana» II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi, odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225). Navedenu praksu slijedi i Ustavni sud koji je u brojnim odlukama zaključio da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne ulaze u okvir člana 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi, Ustavni sud, odluka broj U- 21/02 od 26. marta 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 18/04).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», jer se osproene odluke odnose isključivo na izvršenje pravosnažnog rješenja Općinskog suda broj R-94/89 od 24. maja 1990. godine, kojim je utvrđen novčani iznos koji je apelant bio dužan isplatiti tražitelju izvršenja u ranijoj valuti, a koji je u izvršnom postupku trebalo konvertovati u sadašnju valutu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjima ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-432/06 (Rudnici ugljena «Tušnica» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio