Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-448/06 (V. H.)
Odluka donesena 19. 04. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-448/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP 448/06, rješavajući apelaciju Vahide Hodžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vahide Hodžić podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj R-273/03-A od 30. januara 2006. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-586/04 od 16. maja 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vahida Hodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, podnijela je 3. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj R-273/03-A od 30. januara 2006. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-586/04 od 16. maja 2005. godine. Budući da apelacija nije ispunjavala uslove iz člana 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od apelantice je, 7. marta 2006. godine, zatraženo da apelaciju dopuni. Apelantica je dopunila apelaciju 24. marta 2006. godine.
2. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je žalba apelantice protiv rješenja Općinskog suda broj R-273/03 od 5. marta 2004. godine, a kojim je odbijen njen zahtjev da bude određena za nositeljicu stanarskog prava na stanu u ulici Mustafe Ćazima Ćatića broj 10.
3. Protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda apelantica je, 25. januara 2006. godine, izjavila reviziju. Međutim, Općinski sud je, osporenim rješenjem broj R-273/03-A od 30. januara 2006. godine, reviziju apelantice odbacio. Naime, ispitijući da li je revizija dozvoljena, Općinski sud je utvrdio da je apelantica rješenje Kantonalnog suda primila 27. jula 2005. godine, a da je reviziju podnijela 25. januara 2006. godine, dakle nakon proteka zakonskog roka od 30 dana od dana uručenja drugostepenog rješenja. Protiv ovog rješenja o odbacivanju revizije, apelantica nije izjavila žalbu.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima prekršeno pravo na imovinu, pravo na jednakost pred sudom, pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na ličnu slobodu i sigurnost. Apelantica ističe da je «pravno neuka» i navodi, između ostalog, da nije razumjela «tada kao što ni sada ne razumije» da postoji razlika između žalbe i apelacije. Također navodi da je drugostepeno rješenje protiv kojeg je izjavila reviziju primio njen punomoćnik, ali da ona «o tome nije ništa znala». Dalje, apelantica navodi da je insistirala da joj se lično uruči drugostepeno rješenje, te da je to rješenje dobila 4. januara 2006. godine i da je odmah nakon toga izjavila reviziju. Apelantica navodi da je izjavila apelaciju protiv rješenja o odbacivanju apelacije zato što smatra da je to «jedini sud koji će pravilno odlučiti», a također i zato što misli da je apelacije ujedno i žalba protiv tog rješenja.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantica je propustila izjaviti žalbu protiv osporenog rješenja Općisnkog suda broj R-273/03-A, kojim je njena revizija protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda broj Gž-586/04 od 16. maja 2005. godine odbačena kao neblagovremena. Samim tim, apelantica je propustila iskoristiti i sve raspoložive pravne lijekove protiv osporenog drugostepenog rješenja, koje također pobija apelacijom. U vezi s tim, Ustavni sud je i u ranijim odlukama istakao da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova ima upravo svrhu da omogući sudovima i drugim nadležnim organima da isprave eventualna kršenja prava, pa propuštanje propisanih rokova ili neispunjavanje drugih formalnih uslova koji se zakonom traže, onemogućava redovne sudove da pruže efektivnu zaštitu (vidi, Ustavni sud, odluka AP 583/05 od 15. juna 2005. godine). Također, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, sumnja da će ishod postupka biti pozitivan, ne oslobađa apelanta od obaveze da iskoristi dostupne pravne lijekove na zakonom propisan način (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Oosterwijck protiv Belgije, presuda od 6. novembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 37.). Također, Ustavni sud ističe da apelantica ne može propuštanje korištenja zakonom propisanih i dostupnih pravnih lijekova pravdati nepoznavanjem prava. S obzirom na navedeno, a pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović