Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-837/06 (L. Š.)

Odluka donesena 19. 04. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-837/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-837/06, rješavajući apelaciju Lenke Šarenac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lenke Šarenac podnesena protiv rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-534-2061/04/A od 28. februara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Lenka Šarenac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pala, podnijela je 15. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/5-534-2061/04/A od 28. februara 2006. godine.

2. Zaključkom odjeljenja za opštu upravu Opštine Pale (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 04/9-534/1 od 2. februara 2004. godine kao neblagovremen je odbijen zahtjev apelantice za priznavanje prava na civilnu ličnu invalidninu po osnovu oštećenja organizma zadobijenog u logoru Hrasnica.

3. Protiv navedenog rješenja Uprave, apelantica je izjavila žalbu Ministarstvu, koje je rješenjem broj 05/5-534-2061/04/A od 28. februara 2006. godine, žalbu odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostepeno rješenje uprave. U pouci o pravnom lijeku jasno je naznačeno da se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu Istočno Sarajevo u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja.

4. Apelantica je nezadovoljna navedenim rješenjem Ministarstva 15. marta 2006. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ističe da se ne može ograničiti uživanje invalidnine, da je prema njoj postupljeno nezakonito i da joj je uskračena invalidnina na koju ima pravo. Iako se apelantica nije direktno pozvala na kršenja određenih prava, proizlazi da smatra kako joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu, a da prethodno nije tužbom pokrenula upravni spor u roku od 30 dana pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu. Ministarstvo je dopisom broj 16-1449/06 od 14. aprila 2006. godine, uz fotokopiju rješenja i potpisa o uručenju rješenja apelantici, obavjestilo Ustavni sud da je osporeno rješenje uručeno 9. marta 2006. godine. Takođe, Okružni sud Istočno Sarajevo dopisom broj 014-0-Su-06-000-024 od 14. aprila 2006. godine obavjestio Ustavni sud da apelantica nije podnjela tužbu za pokretanje upravnog spora protiv rješenja Ministarstva broj 05/5-534-2061/04/A od 28. februara 2006. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-837/06 (L. Š.) | Sudska praksa | Aktio