Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-964/07 (Z. S.)

Odluka donesena 19. 04. 2007.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-964/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj, 19. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-964/07, rješavajući apelaciju Zijada Sarajlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zijada Sarajlića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-U- 07-000223 od 26. februara 2007. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zijad Sarajlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokatica iz Sarajeva, podnio je, 2. aprila 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-U-07-000223 od 26. februara 2007. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio zabranu deložacije apelanta i njegove porodice iz stana u Paromlinskoj broj 24. u Sarajevu, do okončanja parničnog postupka kod Općinskog suda u Sarajevu broj P-065-0-P-07-001316.

2. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) rješenjem broj 23-04/II-23-98/05-115 od 25. oktobra 2005. godine je utvrdila da je Općina Novo Sarajevo davalac na korištenje stana u Paromlinskoj broj 24. u Sarajevu, koji koristi apelant, da je apelant privremeni korisnik, da se navedeni stan vraća davaocu stana na korištenje, da apelantu prestaje pravo privremenog korisnika stana i da je apelant dužan da napusti stan u roku od 15. dana od dana dostavljanja rješenja.

3. Protiv navedenog rješenja Uprave apelant je izjavio žalbu Ministarstvu stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) koje je rješenjem broj 27/02-23-10471/06 od 4. januara 2007. godine odbilo žalbu kao neosnovanu i potvrdilo prvostepeno rješenje.

4. Apelant je nezadovoljan navedenim rješenjem Ministarstva podnio tužbu za pokretanje upravnog spora nadležnom Kantonalnom sudu. U tužbi, apelant je pored osporavanja osnovanosti i zakonitosti rješenja Uprave i Ministarstva, predložio i hitno donošenje odluke kojom bi se obustavila njegova deložacija iz stana do okončanja postupka pred tim sudom, odnosno do pravosnažnog okončanja postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu koji se vodi po apelantovoj tužbi za sticanje stanarskog prava.

5. Kantonalni sud je rješenjem broj 009-0-U-07-000223 od 26. februara 2007. godine, cjeneći samo one navode tužbe apelanta koji se odnose na obustavljanje deložacije apelanta iz predmetnog stana, odbacio njegov zahtjev nalazeći da apelant nije dokazao kako bi deložacijom pretrpio veliku štetu koja bi se teško mogla popraviti, da se odlaganje deložacije ne protivi javnom interesu, te da nije prethodno tražio odlaganje izvršenja kod nadležnog organa. Kantonalni sud konstatuje da apelant nije dostavio dokaze koji su uslov za podnošenje zahtjeva koji se iz tog razloga smatra procesno pravno neurednim odnosno nepotpunim. Prema tome, sama tužba kojom je pokrenut upravni spor protiv osporenog rješenja Ministarstva nije rješavana i upravni spor je još uvijek u toku.

6. Protiv rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-U-07-000223 od 26. februara 2007. godine apelant je 2. aprila 2007. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu. U apelaciji osporava činjenično stanje i primjenu materijalnih propisa, tvrdeći da je sud pogrešno primjenio osnov za odbacivanje zahtjeva i da je trebao da odluči o cjeloj tužbi, a ne samo o zahtjevu za odlaganje izvršenja. Smatra da su mu na taj način povrijeđeno prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;»

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju, protiv rješenja Ministarstva broj 27/02-23-10471/06 od 4. januara 2007. godine apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom u kojem još nije donesena konačna odluka.U pokrenutom upravnom sporu donesena je samo odluka o zahtjevu za odlaganje izvršenja deložacije apelanta po navedenom rješenju. Iz izloženog proizilazi da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Okružnim sudom i da konačna odluka nije donesena, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-964/07 (Z. S.) | Sudska praksa | Aktio