Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1176/06 (M. B.)

Odluka donesena 19. 04. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1176/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 04. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica, Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-1176/06, rješavajući apelaciju Milosave Borojević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milosave Borojević, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-246/05 od 2. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1614/02 od 15. oktobra 2004.

godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu broj P-786//01 od 16.

aprila 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milosava Borojević, (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Safet Pilav, advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-, 246/05 od 2. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1614/02 od 15. oktobra 2004. godine i presude Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-786//01 od 16. aprila 2002. godine.

2. Općinski sud je presudom, broj P-786//01 od 16. aprila 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1614/02 od 15. oktobra 2004. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice radi ustanovljavanju stanarskog prava nad stanom površine 22 m2 u ulici Valtera Perića broj 8. u Sarajevu.

3. Protiv presude Kantonalnog suda, apelantica je izjavila reviziju, koju je Vrhovni sud rješenjem broj Rev-246/05 od 2. februara 2006. godine odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je apelantica u tužbi vrijednost spora označila u visini od 1.100,00 K.M. Ova vrijednost spora je niža od članom 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku utvrđenog limita za razmatranje revizije koji iznosi 15.000,00 KM kada se radi o tužbenim zahtjevima koji se ne odnose na potraživanja u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje. Vrijednost spora u konkretnom slučaju je po zaključku Vrhovnog suda odlučujuća činjenica prilikom ocjenjivanja dopuštenosti revizije, pa je revizija odbačena kao nedopuštena..

4. Nakon odluke Vrhovnog suda o reviziji, apelantica je 18. aprila 2006. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da su redovni sudovi u osporenim odlukama pogrešnom primjenom prava i pogrešno utvrđenim činjenicama povrijedili njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, broj AP- 283/03, od 14. oktobra 2004 i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je odbacio kao nedopuštenu reviziju protiv odluke Kantonalnog suda, jer je izjavljena povodom parničnog postupka u kojem je tužitelj označio vrijednost spora u visini od 1.100,00. KM.

8. Proizlazi da je apelantica koristila žalbu na presudu Općinskog suda kao poslednji efektivni pravni lijek i da je rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu počeo teći od dana kada je apelantici uručena drugostepena odluka Kantonalnog suda. Uz dopis od 12. januara 2007. godine Kantonalni sud je dostavio i fotokopiju dostavnice iz koje je vidljivo da je apelantici drugostepena presuda Kantonalnog suda broj Gž-1614/02 od 15. oktobra 2004. godine uručena 19. novembra 2004. godine.

9. Sa obzirom na to da je apelantici 19. novembra 2004. godine uručena drugostepena presuda Kantonalnog suda broj Gž-1614/02 od 15. oktobra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. aprila 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1176/06 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio