Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-553/07 (I. B. i „Burović“ d.o.o. Ilidža)
Odluka donesena 19. 04. 2007.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-553/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-553/07, rješavajući apelaciju Ismeta Burovića i „Burović“d.o.o. Ilidža, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Burovića i „Burović“ d.o.o. Ilidža, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U:788/05 od 15. decembra 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ismet Burović i „Burović“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), sa Ilidže, podnio je 12. februara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U:788/05 od 15. decembra 2006. godine. Apelant je takođe tražio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio povrat robe koja je privremeno oduzeta prilikom inspekcijskog nadzora porezne uprave.
2. Porezna uprava –Središnji ured Regionalna istražna jedinica –regija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porezna uprava Sarajevo), je 12. marta 2002. godine, izvršila inspekcijski nadzor prema pratećoj dokumentaciji apelanta o čemu je sačinjen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (u daljnjem tekstu: Zapisnik), broj: 10/01-15-2074-04/01-1 od 12. marta 2002. godine. Tom prilikom od apelanta je privremeno oduzeta roba i to 150 vreća sirove kafe pakovane po 60 kilograma, te mu je izdata potvrda o privremeno oduzetoj robi, broj 10/01-15-2074-04701-2 od 12. marta 2002. godine.
3. Na navedeni Zapisnik apelant je, 18. marta 2002. godine u zakonskom roku uložio primjedbe. Porezna uprava Sarajevo je zaključkom, broj 10/01-15-2074-04/02 od 26. marta 2002. godine, primjedbe apelanta odbila kao neosnovane. Protiv navedenog zaključka nije dozvoljena žalba, ali se njegova osnovanost može pobijati u žalbi protiv rješenja o glavnoj stvari.
4. Apelant je, 10. novembra 2003. godine, uložio žalbu Federalnom ministarstvu finansija (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), zbog nedonošenja posebnog rješenja o privremeno oduzetoj robi od strane Porezne uprave Sarajevo. Apelant je, 26. decembra 2003. godine, Federalnom ministarstvu podnio zahtjev za donošenje rješenja, a nakon toga, 9. februara 2004. godine, tužbom pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), pokrenuo upravni spor zbog nedonošenja posebnog rješenja o oduzimanju sporne robe.
5. Vrhovni sud je Presudom, broj U-504/04 od 9. juna 2004. godine, tužbu uvažio i naložio Federalnom ministarstvu da u roku od 30 dana od dana prijema presude donese rješenje po izjavljenoj žalbi apelanta.
6. Federalno ministarstvo je postupajući po Presudi Vrhovnog suda broj U-504/04 od 9. juna 2004. godine, donijelo Rješenje broj 07-15-1297/03 od 16. jula 2004. godine.
7. Apelant je, 10. septembra 2004. godine pred Vrhovnim sudom tužbom pokrenuo upravni spor radi nepostupanja Federalnog ministarstva po Presudi Vrhovnoga suda broj U: 504/04 od 9. juna 2004. godine.
8. Vrhovni suda je dopisom, broj U-2384/04 od 12. novembra 2004. godine, pozvao apelanta da se izjasni da li je zadovoljan rješenjem Federanog ministarstva broj 07-15-1297/03 od 16. jula 2004 godine, ili svoju tužbu proširuje i na ovo rješenje. Apelant je 19. novembra 2004. godine, proširio tužbu i na navedeno rješenje, sa prijedlogom da sud poništi „fotokopiju“ rješenja koju je primio od Federalnog ministarstva navodeći da je fotokopirano rješenje nezakonito.
9. Stupanjem na snagu novog Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH», broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUS), Vrhovni sud je predmet apelanta, proslijedio na nadležno rješavanje Kantonalnom sudu, koji je prema odredbama ZUS-a, nadležan da rješava sporove po tužbama podnesenim Vrhovnom sudu nakon 31. decembra 2003. godine.
10. Kantonalni sud je donio Presudu broj U:788/05 od 15. decembra 2006. godine, kojom se tužba apelanta uvažava, rješenje Federalnog ministarstva broj:07-15-1297/03 od 16. jula 2004. godine, poništava i predmet vraća tuženom na ponovni postupak.
11. Nakon toga, apelant 2. februara 2007. godine, podnosi apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodeći hronologiju događaja vezanu za postupak okončan osporenom presudom, smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant predlaže da Ustavni sud ukine Presudu Kantonalnog suda broj U: 788/05 od 15. novembra 2006. godine i da istom sudu naloži hitno meritorno rješavanje ovog predmeta, kao i da mu se obezbjedi pravična novčana naknada i to za „Burović“ d.o.o.u iznosu od 1.000,00 KM i za vlasnika preduzeća Ismeta Burovića 1.000,00 KM, kao i na ime troškova postupka iznos po 500.00 KM.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
13. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
14. U konkretnom slučaju, prema navodima datim u samoj apelaciji od strane apelanta i dostavljenom primjerku presude, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Federalnim ministarstvom finansija Sarajevo kojem je predmet vraćen na ponovni postupak, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović