Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-958/07 (H. M.)
Odluka donesena 19. 04. 2007.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-958/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 19. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP-958/07, rješavajući zahtjev Huseina Masle za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Huseina Masle za donošenje privremene mjere.
Zabranjuje se Općinskom sudu u Zenici da poduzme bilo kakvu radnju u predmetu tog suda, broj I-6418/84, koja bi bila upravljena na to da se apelantu ograniči ili onemogući korišćenje stana, koji se nalazi u Zenici, u ulici Zije Dizdarevića broj 35/IV.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. Husein Maslo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 29. marta 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-06-002 258 od 27. februara 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Općinskom sudu Zenica (u daljnjem tekstu: Općinski sud) «da poduzme bilo kakvu radnju u predmetu tog suda, broj I-6418/84, koja bi bila upravljena na to da se apelantu ograniči ili onemogući korišćenje stana, koji se nalazi u Zenici, u ulici Zije Dizdarevića broj 35/IV» (u daljnjem tekstu: predmetni stan) do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Opštinskog sekretarijata za unutrašnje poslove Zenica (u daljnjem tekstu: davalac stana na korištenje), broj 02-572-9/76 od 30. decembra 1976. godine, apelantu je dodjeljen na korištenje predmetni stan.
3. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1176/81 od 24. avgusta 1981. godine, naloženo je davaocu stana na korištenje da predmetni stan preda tužiocu «Željezara» d.o.o. Zenica, koji je nosilac prava raspolaganja na predmetnom stanu, slobodan od lica i stvari.
4. Na prijedlog povjerioca «Željezara» d.o.o. Zenica, Osnovni sud je donio rješenje, broj I-6418/84 od 31. marta 1987. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje navedene presude prisilnim iseljenjem apelanta iz predmetnog stana.
5. Presudom Općinskog suda, broj 043-0-P-97-001191 od 20. oktobra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-002 258 od 27. februara 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta, kao tužitelja protiv «Željezara» d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: tužena) za utvrđenje da je mirnim i nesmetanim posjedom i korištenjem stekao svojstvo nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu. U obrazloženju pobijanih presuda se ističe da je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer mu ne pripada pravo iz člana 30. stav 2. i 7. Zakona o stambenim odnosima («Službene novine FBiH», broj 11/98, 38/98 i 19/99) budući da je u toku parničnog postupka utvrđeno da apelant nije bespravni korisnik predmetnog stana, te da je tužena tražila predaju u posjed predmetnog stana i vodila pred tim sudom izvršni postupak u predmetu I-
6484/84.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana II/3.e), odnosno II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6., člana 8. i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Naime, apelant povredu prava na dom vidi u tome što mu prijeti deložacija iz predmetnog stana, uprkos tome što su u pobijanim presudama redovni sudovi utvrdili da on nije bespravni korisnik, čime mu se, po njegovoj ocjeni, oduzima pravo na dom. Povredu prava na pravično suđenje apelanti vide u tome što su redovni sudovi rješavajući konkretan predmet, navodno, proizvoljno primjenili materijalno pravo, a povredu prava na djelotvoran pravni lijek vidi u tome što iako je legalan korisnik predmetnog stana zbog pobijanih presuda mora napustiti predmetni stan, bez bilo kakve zaštite. Apelant naglašava da je još uvijek na snazi rješenje Osnovnog suda, broj I-6418/84 od 31. marta 1987. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje presude Osnovnog suda, broj P-1176/81 od 24. avgusta 1981. godine, prisilnim iseljenjem apelanta iz predmetnog stana. Apelant navodi da bi u tom slučaju sa svojom porodicom i cjelokupnom imovinom bio izbačen na ulicu jer nema mogućnosti da iznajmi ili kupi drugi stan, budući da kao penzioner s minimalnim primanjima ima reducirane finansijske mogućnosti. Posebno ističe da je korisnik predmetnog stana više od 30 godina, pa bi prisilno iseljenje apelantu i njegovoj porodici nanijelo osobito tešku i nenadoknadivu štetu i dovelo ga u situaciju da živi na ulici.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
8. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.
9. U konkretnom slučaju očigledno je da okolnosti ovog predmeta otvaraju pitanje mogućih ozbiljnih kršenja apelantovih ustavom zaštićenih ljudskih prava na pravično suđenje, dom i djelotvoran pravni lijek. S druge strane, Ustavni sud ne vidi blažu mjeru kojom bi se postigao isti cilj, niti drugačiji način efikasnije zaštite prava apelanta u ovom predmetnom slučaju. Stoga, iznesene razloge Ustavni sud smatra dovoljnim za procjenu kako su ispunjeni uvjeti da, do donošenja konačne odluke, zabrani Općinskom sudu da poduzme bilo kakvu radnju u predmetu tog suda, broj I-6418/84, koja bi bila upravljena na to da se apelantu ograniči ili onemogući korišćenje predmetnog stana.
10. U ovim okolnostima Ustavni sud smatra da bi izvršenjem presude Osnovnog suda, broj P-1176/81 od 24. avgusta 1981. godine mogle nastati neotklonjive štetne posljedice za apelanta, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.
11. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović