Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-959/07 (R. L.)
Odluka donesena 19. 04. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-959/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 04. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, podpredsjednici, na sjednici održanoj 19. aprila 2007. godine, u predmetu broj AP- 959/07, rješavajući zahtjev Radovana Laloša za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Radovana Laloša za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Radovan Laloš (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. marta 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Kž-06-000 276 od 18. decembra 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-340/02 od 10. maja 2006. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio obustavljanje izvršenja Presude Okružnog suda do donošenja odluke o apelaciji.
2. Po provedenom kaznenom postupku, a postupajući prema Optužnici Osnovnog javnog tužiteljstva u Banja Luci, broj KT-169/01, Presudom Osnovnog suda broj K-340/02 od 10. maja 2006. godine apelant je proglašen krivim za počinjenje krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 400. Krivičnog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik RS», br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94 i 3/96), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Ovaj sud je po provedenim dokazima koji su se sastojali u saslušanju oštećenih, saslušanju svjedoka, čitanju nalaza i mišljenja te neposrednog saslušanja dva sudska vještaka, utvrdio da je apelant zbog vožnje neprilagođenom brzinom iz nehata prekršio propis o bezbjednosti javnog saobraćaja te izazvao saobraćajnu nesreću uslijed čega je nastupila smrt jednog lica.
3. Odlučujući po žalbi apelanta, Okružni sud donio je Presudu broj 011-0-Kž-06-000 276 od 18. decembra 2006. godine kojom prvostepenu presudu preinačuje i to u dijelu koji se odnosi na izrečenu kaznenu sankciju, na način što umjesto kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci izriče kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca. Ovaj sud je u potpunosti potvrdio činjenice utvrđene od strane prvostepenog suda, nalazeći da je dokazni postupak proveden pravilno i potpuno, te da su osuđeni i njegov branitelj imali sva prava koja proizilaze iz prava na pravično suđenje. Jedina nepodudarnost između mišljenja i zaključaka prvostepenog i drugostepenog suda jeste u načinu odmjeravanja kaznene sankcije, tačnije, Okružni sud je mišljenja da prvostepeni sud nije na pravilan način cijenio olakšavajuće okolnosti koje se odnose na činjenicu da osuđeni nije ranije osuđivan, da je u dobrim odnosima sa porodicom poginulog, da je sam poginuli na izvjestan način doprinio izvršenju ovog djela te da je prošao značajan period od vremena izvršenja predmetnog djela, zbog čega je ovaj sud i preinačio prvostepenu odluku u dijelu kojom je izrečena kaznena sankcija.
4. Apelant smatra da su sudovi u oba stepena pogrešno utvrdili činjenično stanje, da su odbijajući da se provede dokazni postupak vještačenjem od strane još jednog vještaka kojeg je angažovala odbrana i koji bi dokazao njegovu nevinost, povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant traži da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se obustavilo izvršenje Presude Okružnog suda, dakle, upućivanje na izdržavanje kazne zatvora, pri tome ne dajući nikakve navode u vezi sa razlozima ili eventualnim štetnim i nenadoknadivim posljedicama koje bi inače u konkretnom slučaju mogle nastupiti.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. U dijelu apelacije koja se odnosi na zahtjev apelanta za određivanje privremene mjere apelant «moli naslov da odmah po primitku apelacije donese privremenu mjeru kojom bi se obustavilo izvršenje Presude Okružnog suda, sve do okončanja postupka po apelaciji». Osim citiranog navoda apelant dalje ne daje bilo kakve druge navode ili razloge za određivanje privremene mjere niti nudi dokaze u smislu nastupanja bilo kakvih štetnih posljedica.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konveciji, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
10. U konkretnom slučaju dakle apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović