Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-926/06 (Danijela Saller - Osenk)
Odluka donesena 09. 05. 2007.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-926/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine, u predmetu broj AP 926/06, rješavajući apelaciju Danijele Saller - Osenk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danijele Saller - Osenk podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu, br. KM-54/05 065-0-Kv-06-000 159 od 16. februara 2006. godine i KM-6/03 065-0-
Kv-06-000 229 od 22. februara 2006. godine, u odnosu na član II/3.d) i
e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danijele Saller - Osenk podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu, br. KM-54/05 065-0-Kv-06-000 159 od 16. februara 2006. godine i KM-6/03 065-0-
Kv-06-000 229 od 22. februara 2006. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Danijela Saller - Osenk (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je 24. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), br. KM-54/05 065-0-Kv- 06-000 159 od 16. februara 2006. godine i KM-6/03 065-0-Kv-06-000 229 od 22. februara 2006. godine.
Postupak u predmetu, broj KM-54/05 065-0-Kv-06-000 159
2. Apelantica je rješenjem sudije za maloljetnike, broj KM-54/05 od 16. marta 2005. godine postavljena za branioca po službenoj dužnosti mldb. Daliboru Josipoviću i Borisu Đepiću. Apelantica je 19. decembra 2005. godine podnijela Općinskom sudu troškovnik na ime naknade troškova zastupanja u predmetu, broj KM-54/05 u iznosu od 1.650,00 KM.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj KM-54/05 od 20. decembra 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vijeća apelacionog odjeljenja Općinskog suda, broj KM-54/05 065-0-Kv-06-
000 159 od 16. februara 2006. godine, odobrena je apelantici na ime troškova branioca po službenoj dužnosti u predmetu KM-54/05, prema mldb. Daliboru Josipoviću i Borisu Đepiću, naknada u iznosu od 825,00 KM.
4. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelantica dostavila troškovnike na ime zastupanja navedenih lica, navodeći pojedinačne radnje kojim je prisustvovala. Sud je u navedenom predmetu apelantici odobrio manji iznos naknade od onog koji je troškovnikom potraživala apelantica. Sud je svoju odluku zasnovao na odredbi člana 4. stav 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Advokatska tarifa - «Službene novine Federacije BiH», br. 22/04 i 24/04) prema kojoj za odbranu u prvostepenom postupku protiv maloljetnika advokatu pripada nagrada za učestvovanje u pripremnom postupku 100 bodova, a na ročištu za izricanje ili glavnom pretresu 150 bodova. Sud je navedenu odredbu protumačio na način da advokatu pripada nagrada za učestvovanje u cijelom pripremnom postupku u iznosu od 100 bodova a ne za svaku pojedinačnu radnju pripremnog postupka po 100 bodova. Međutim, apelantica je navela da je više puta pristupala na ročišta u pripremnom postupku, te je smatrala da joj pripada veća naknada od one koja je utvrđena prvostepenim rješenjima.
5. Vijeće apelacionog odjeljenja Općinskog suda koje je odlučivalo o žalbi apelantice protiv rješenja Općinskog suda, broj KM-54/05 od 20. decembra 2005. godine, donesenog u prvom stepenu u pogledu naknade troškova apelantici na ime zastupanja, je ocijenilo da je osporeno rješenje u cijelosti osnovano i donseno u skladu sa članom 4. stav 3. Advokatske tarife. Sud je konstatovao da je u Advokatskoj tarifi utvrđeno da advokatu za učestvovanje u pripremnom postupku prema maloljetnicima pripada nagrada od 100 bodova, potvrđujući da je pravilno izračunat iznos od 300,00 KM za učestvovanje apelantice u pripremnom postupku, te da je također pravilno izračunat iznos koji se odnosi na pristup apelantice na ročište povodom razmatranja prijedloga Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, a nakon okončanog pripremnog postupka. Sud je dalje konstatovao da je troškovnik uvećan za 10%, što je također u skladu sa advokatskom tarifom, te da nije bilo moguće priznati troškove apelantici u većem iznosu od 100 bodova, odnosno 300,00 KM za učestvovanje u pripremnom postupku, jer bi to bilo u suprotnosti sa Advokatskom tarifom.
Postupak u predmetu, broj KM-6/03 065-0-Kv-06-000 229
6. Apelantica je 26. decembra 2005. godine, podnijela Općinskom sudu troškovnik na ime naknade troškova branioca po službenoj dužnosti prema mldb. Besniku Šalja u predmetu, broj KM-6/03, u iznosu od 1.597,20 KM.
7. Rješenjem Općinskog suda, broj KM-6/03 od 6. februara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vijeća apelacionog odjeljenja Općinskog suda, broj 6/03 065-0-Kv-06-000 229 od 22. februara 2006. godine, odobreno je apelantici na ime troškova branioca po službenoj dužnosti u predmetu, broj KM-6/03 prema mldb. Besniku Šalja naknada u iznosu od 300,00 KM. U obrazloženju rješenja Općinskog suda koji je odlučivao u prvom stepenu dati su isti razlozi za odluku kao i u obrazloženju rješenja, u predmetu broj KM-54/05 od 20. decembra 2005. godine, navedenog u tački 4. ove odluke.
8. U obrazloženju rješenja Vijeća apelacionog odjeljenja Općinskog suda koje je odlučivalo zajedno o žalbi apelantice i žalbi branioca M.K. koja je zastupala mldb. Z.T. protiv rješenja Općinskog suda, broj 6/03 od 6. februara 2006. godine, konstatovano je da je pobijano rješenje u pogledu odobrenih troškova apelantici u iznosu od 300,00 KM i braniocu M.K. u iznosu od 722,20 KM u cijelosti osnovano i da je doneseno u skladu sa članom 4. stav 3. Advokatske tarife.
9. Apelantica smatra da je osporenim rješenjima došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelantica navodi da je u predmetnim krivičnim postupcima bila postavljena kao branilac po službenoj dužnosti, da je po okončanju postupaka dostavila troškovnike ali da je sud nepravilnom primjenom Advokatske tarife u svim predmetima donio odluku i tumačenje da advokatu pripada naknada za samo jedan pristup na pripremnom ročištu, bez obzira koliko je puta bio angažovan. Apelantica navodi da je članom 4. stav
3. Advokatske tarife regulisano da se svaku radnju u pripremnom postupku advokatu pripada nakanada od 100 bodova. Apelantica je također istakla da Općinski sud, kako bi spriječio odlučivanje Kantonalnog suda po izjavljenim žalbama nezakonito i neosnovano donosi posebna rješenja sa poukom o pravnom lijeku da je žalba protiv rješenja dozvoljena Vijeću apelacionog odjeljenja, a kojem Vijeću predsjedava sudija za maloljetnike, koji je odlučivao i u prvostepenom postupku, međutim, apelantica nije precizno navela koje joj je ustavno pravo povrijeđeno.
Dopustivost prima facie
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u pogledu povrede prava iz II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: « Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav
2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
12. Aplantica se žali da su osporenim rješenjima povrijeđena njena prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. U odnosu na žalbene navode, Ustavni sud konstatuje da apelantica ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda navedenog prava. Ovo osobito imajući u vidu da apelantica osim paušalnog pozivanja na povredu navedenog prava Ustavnom sudu nije dostavila nikakve dokaze koji bi ukazivali da je povreda ovih prava moguća, odnosno, da apelantica ima «opravdan» zahtjev koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, to Ustavni sud konstatuje da su ovi navodi apelantice očigledno (prima facie) neonovani
13. Apelantica je također navela da je Općinski sud,, kako bi spriječio odlučivanje Kantonalnog suda po izjavljenim žalbama nezakonito i neosnovano donosi posebna rješenja sa poukom o pravnom lijeku da je žalba protiv rješenja dozvoljena Vijeću apelacionog odjeljenja, a kojem Vijeću predsjedava sudija za maloljetnike, koji je odlučivao i u prvostepenom postupku. U pogledu ovih žalbenih navoda, iako apelantica nije precizno navela odredbe Ustava i Evropske konvencije za koje smatra da su joj povrijeđene, Ustavni sud smatra da se apelantica žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu ovih žalbenih navoda, Ustavni sud zapaža da je Vijeće apelacionog odjeljenja Općinskog suda odlučivalo u suštini u skladu sa odredbama člana 200. stav 3. ZKP-a, kojima je predviđeno da,, «kad je odluka o troškovima sadržana u posebnom rješenju o žalbi protiv tog rješenja odlučuje Vijeće apelacionog odjeljenja». Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstauje da su navodi apelantice i u ovom dijelu ( prima facie) neosnovani.
Dopustivost ratione materiae
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u pogledu povrede prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
15. Ustavni sud prvenstveno konstatuje da je osporenim rješenjima, neovisno od činjenice da su donesena u krivičnom postupku, u stvari odlučivano o građanskom pravu apelantice koja kao advokat shodno članu 31. Zakona o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 40/02) ima pravo da zahtijeva i da primi nagradu za izvršni rad i nadokandu troškova nastalih u vezi s radom u skladu sa odredbama Advokatske tarife.
16. Apelantica se žali da su osporena rješenja Općinskog suda, nezakonito i u suprotnosti sa Advokatskom tarifom, zbog toga što su tim rješenjima utvrđeni manji iznosi troškova na ime zastupanja po službenoj dužnosti u predmetu, broj 54/05 i broj 6/03, u odnosu na troškove koji joj pripadaju po Advokatskoj tarifi, a za koje je podnijela troškovnik Općinskom sudu, što je dovelo do povrede njenog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
17. Ustavni sud zapaža da su u pogledu troškova apelantice, koja je postavljena kao branilac po službenoj dužnosti koja je učestvovala u pripremnom postupku za maloljetnike u predmetu broj KM-54/05 i KM 6/03, redovni sudovi ocijenili da je za stvarno date usluge na ime zastupanja apelantici odobrena naknada u iznosu koji je u skladu sa Advokatskom tarifom.
18. Dakle, u konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je manje dosuđeni iznos naknade apelantici na ime troškova zastupanja od očekivanog iznosa. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na sticanje imovine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine serija A-31). Ustavni sud podsjeća i na stav Evropske komisije za ljudska prava prema kojem se zahtjev u vezi sa tarifom javnog bilježnika može smatrati «imovinom» jedino ako do takvog zahtjeva dođe u konkretnom slučaju na osnovu usluga koje su stvarno date i na osnovu postojećih propisa o tarifama (vidi Evropska komisija za ljudska prava, X protiv savezne republike Njemačke, 1979. godina). U konkretnom slučaju, apelantica nije u sudskom postupku dokazala da je njem zahtjev utemeljen na osnovu važeće Advokatske tarife. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. st. 2. i 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović