Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1577/06 (Industrijsko preduzeće «Krivaja» d.o.o. Zavidovići)

Odluka donesena 09. 05. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1577/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine, u predmetu broj AP-1577/06, rješavajući apelaciju Industrijskog preduzeća «Krivaja» d.o.o. Zavidovići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Industrijskog preduzeća “Krivaja” d.o.o. Zavidovići podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-323/05 od 28. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Industrijsko preduzeće «Krivaja» d.o.o. Zavidovići (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Bahrija Muminović, diplomirani pravnik iz Zavidovića, podnio je, 30. maja 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-323/05 od 28. marta 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-11/00-Z od 4. juna 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1194/04 od 31. januara 2005. godine, IP «Krivaja» d.d. Zavidovići, apelantov pravni prednik, je kao tuženi obavezan da tužitelju Kasimu Hasiću isplati na ime naknade nematerijalne štete ukupno 5.600,00 KM sa zateznom kamatom počev od 4. juna 2004. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 780,45 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Protiv drugostepene presude apelant je 20. februara 2005. godine izjavio reviziju koju je Vrhovni sud rješenjem, broj Rev-323/05 od 28. marta 2006. godine odbacio. U obrazloženju rješenja se navodi da je pravomoćnom presudom tužitelju dosuđeno ukupno 5.600,00 KM, a što predstavlja vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude. Stoga je sud zaključio da je vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije kao vandrednog pravnog lijeka. Sud je ispitao dopuštenost revizije po stavu 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku, ali je ocijenio da odlučivanje po reviziji u konkretnom slučaju ne bi bilo od značaja za primjenu prava i u drugim slučajevima.

4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je Vrhovni sud proizvoljno primjenio odredbu stava 2. člana 237. Zakona o parničnom postupku kada je odbacio reviziju jer je revizija prema stavu 3. istog člana dopuštena izuzetno ako sud ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Stoga po mišljenju apelanta revizijski sud je reviziju mogao odbiti samo zbog ocjene da li je revizija od značaja za primjenu prava ili ne, a ne odbaciti reviziju zbog nedopuštenosti. Po mišljenju apelanta revizija je od značaja u smislu odredbi člana 237. stav 3. kada se radi o povredi odredaba parničnog postupka iz člana 231, a u vezi sa odredbom člana 209. Zakona o parničnom postupku i pravilnoj primjeni materijalnog prava na šta sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbi člana 221, 241. i 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud ispitao dopuštenost revizije u smislu odredbi člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, ali je ocijenio da odlučivanje po reviziji u konkretnom slučaju ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Ustavni sud konstatuje da je upravo stavom 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku predviđen izuzetak i ostavljeno u diskreciju Vrhovnog suda da odluči da li će dopustiti reviziju i u predmetima u kojima vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM.

8. S obzirom na navedeno proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1194/04 od 31. januara 2005. godine. S obzirom da je navedenu presudu Kantonalnog suda apelant primio prije 20. februara 2005. godine, kada je izjavio reviziju, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 30. maja 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1577/06 (Industrijsko preduzeće «Krivaja»… | Sudska praksa | Aktio