Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-183/06 (Z. J.)
Odluka donesena 09. 05. 2007.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-183/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2007.godine, u predmetu broj AP-183/06, rješavajući apelaciju Zvonimira Jelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonimira Jelića, podnesena zbog nedonošenja presude u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj P-491/91, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zvonimir Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 25. januara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja presude u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-491/91.
2. Apelant je u apelaciji naveo da je podnio tužbu tadašnjem Osnovnom sudu u Lištici protiv «Večernjih novosti» iz Beograda i Milorada Skiba novinara «Večernjih novosti» iz Mostara. Tužba je u sudu primljena 14. augusta 1991. godine i registrirana pod brojem P-491/91. Apelant tvrdi da po navedenoj tužbi sud nije postupao, jer nije održao nijedno ročište.
3. Postupajući po zahtjevu Ustavnog suda, Općinski sud u Širokom Brijegu dostavio je 6. aprila 2007. godine predmetni spis Ustavnom sudu na uvid sa odgovorom na apelaciju.
4. Iz dokumentacije spisa broj P-491/91 proizilazi da je tadašnji Osnovni sud u Širokom Brijegu zakazao ročište za glavnu raspravu 10. marta 1992. godine. Kako o zakazanom ročištu drugotuženi Milorad Skiba nije bio uredno obaviješten, sud je donio rješenje da se zakazano ročište odlaže i novo zakazuje za 31. mart 1992. godine. Apelant je na ročištu 31. marta 1992. godine izjavio da povlači tužbu. Rješenje Osnovnog suda u Širokom Brijegu, broj P-491/91 od 31. marta 1992. godine o povlačenju tužbe od strane apelanta, postalo je pravomoćno 7. oktobra 1993. godine.
5. U odgovoru na apelaciju od 6. aprila 2007. godine Općinski sud je predložio da se apelacija kao očigledno neutemeljena odbije.
6. Apelant smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku, zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvenvije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
8. Pri ispitivanju dopustivosti predmeta Ustavni sud, prvenstveno treba utvrditi da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su navedeni u članu 16. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članu 16. stav 2. Pravila apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Ustavni sud zapaža da se apelant žali zbog nedonošenja presude u razumnom roku po njegovoj tužbi broj P-491/91 od 14. augusta 1991. godine. Međutim iz predmetnog spisa Općinskog suda proizilazi da je apelant povukao navedenu tužbu na ročištu održanom 31. marta 1992. godine, te da je predmetni parnični postupak završen pravomoćnim rješenjem broj P-491/91 od 31. marta 1992. godine o povlačenju tužbe. Zbog navedenog Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja presude u razumnom roku, očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović