Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-851/06 (R. Č.)

Odluka donesena 09. 05. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-851/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hađžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine, u predmetu broj AP-851/06, rješavajući apelaciju Rafije Čohodar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rafije Čohodar podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-150/05 od 15. novembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda Bihać, broj RSŽ-491/03 od 27. oktobra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Rafija Čohodar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, podnijela je 17. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-150/05 od 15. novembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj RSŽ-491/03 od 27. oktobra 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PR-910/00 od 8. novembra 2002. godine, obavezan je Unsko Sanski Kanton (u daljnjem tekstu: drugotuženi) da apelantici na ime neisplaćenih plaća za period od decembra 1994. godine do decembra 1995. godine, isplati za svaki mjesec tačno određene iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od momenta dospjeća za naplatu pa do konačne isplate kao i da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 390,00 KM, sve u roku od osam dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja, dok je tužba u odnosu na Općinski sud Cazin (u daljnjem tekstu. prvotuženi) odbačena kao nedopuštena.

3. Odlučujući o žalbi koju je na prvostepenu presudu izjavio drugotuženi, Kantonalni sud je presudom, broj RSŽ-491/03 od 27. oktobra 2004. godine, žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je apelanticu u cijelosti odbio sa tužbenim zahtjevom.

4. Odlučujući o reviziji koju je apelantica izjavila protiv presude Kantonalnog suda, broj RSŽ-

491/03 od 27. oktobra 2004. godine, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-150/05 od 15. novembra 2005. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je kao vrijednost predmeta spora u tužbi označen iznos od 432,00 KM, a da je prema odredbi iz člana 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99), revizija dopuštena samo ako vrijednost spora naznačena u tužbi prelazi iznos od 15.000,00 KM, pa je iz tog razloga revizija odbačena kao nedopuštena.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te predlaže da Ustavni sud ukine osporene odluke i predmet vrati na ponovni postupak.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud prvo mora utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-150/05 od 15. novembra 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu revizuju apelantice. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj RSŽ-491/03 od 27. oktobra 2004. godine, donesena povodom žalbe drugotuženog protiv prvostepene presude.

10. S obzirom na to da je apelantici, 29. novembra 2004. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj RSŽ-491/03 od 27. oktobra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. marta 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporavanu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-851/06 (R. Č.) | Sudska praksa | Aktio