Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-983/06 (A. Ž.)

Odluka donesena 09. 05. 2007.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-983/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2007. g, u predmetu broj AP-983/06, rješavajući apelaciju Adila Žigića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adila Žigića podnesena protiv Odluke o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/02/8692 od 16. janura 2006. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Adil Žigić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 31. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke o prihvatljivosti i meritumu Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), broj CH/02/8692 od 16. janura 2006. godine.

2. Apelant je podnio prijavu Komisiji zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave po zahtjevu prijeratnog nosioca stanarskog prava za povrat u posjed stana koji se nalazi u Sarajevu, u ulici Šenoina broj 8, kao i zbog postupka deložacije njegove porodice iz predmetnog stana.

3. Komisija je na sjednici, 16. januara 2006. godine, usvojila Odluku o prihvatljivosti i meritumu, broj CH/02/8692, kojom je zaključila da je Federacija Bosne i Hercegovine povrijedila pravo apelanta na pristup sudu iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1. uz Eropsku konvenciju.

4. Apelant smatra da je osporenom odlukom Komisije povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, pravo na privatan i porodičan život, dom i prepisku iz člana

8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je Ustavni sud nadležan za preispitivanje odluka Komisije. Da bi dao odgovor na to pitanje, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju ustavnu praksu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Komisija je institucija koja je dobila mandat da odlučuje o predmetima podnesenim Domu za ljudska prava do 31. decembra 2003. godine, a koji je uspostaljen Aneksom VI Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Sporazum) i ima nadležnost da odlučuje o pitanjima navodnih kršenja ljudskih prava. Ustav Bosne i Hercegovine, čiji je tekst dat u Aneksu 4, sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjerada dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Prema tome, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno.

7. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranoj odluci, broj U-21/01 Ustavni sud je zaključio da se Dom za ljudska prava, pa tako i Komisija, ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer Dom za ljudska prava, odnosno Komisija vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su, u smislu člana XI. tačka 3. Aneksa VI Sporazuma odluke Doma za ljudska prava, odnosno Komisije konačne i obavezujuće.

8. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nema nadležnost preispitivanja odluka Komisije, pa samim tim ni osporene odluke Komisije na koju se apelant žali u konkretnom slučaju. Osim toga, Ustavni sud ne vidi razlog zašto bi ovaj predmet drugačije tretirao nego u skladu sa svojom dosadašnjom praksom.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-983/06 (A. Ž.) | Sudska praksa | Aktio