Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1121/07 («Poljooprema» Sarajevo)
Odluka donesena 09. 05. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1121/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine, u predmetu broj AP-1121/07, rješavajući apelaciju «Poljoopreme» Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Poljoopreme» Sarajevo podnesena protiv presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-PŽ-06-000 332 od 7. februara 2007. godine i presude Općinskog suda Sarajevo, broj Ps-134/04 od 24. februara 2006.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. «Poljooprema» Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnijela je, 18. aprila 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-PŽ-06- 000 332 od 7. februara 2007. godine i presude Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-134/04 od 24. februara 2006. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo odlaganje izvršenja po pravosnažnoj presudi Općinskog suda, broj Ps-134/04 od 24. februara 2006. godine, do okončanja postupka po ovoj apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda, broj Ps-134/04 od 24. februara 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-PŽ-06-000 332 od 7. februara 2007. godine, apelant je dužan Color 2000 Minhen (u daljnjem tekstu: tužitelj), isplatiti dug u iznosu od 178.343,74 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. aprila 2001. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i nadokanaditi troškove postupka u iznosu od 24.233,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Sa viškom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćanje zatezne kamate do dana podnošenja tužbe, tužitelj se odbija.
3. Apelant protiv navedenih presuda nije izjavio reviziju, već je podnio apelaciju Ustavnom sudu. U apelaciji navodi da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa pitanjem iscrpljivanja efektivnih pravnih lijekova, apelant je naveo da je revizija nedjelotvoran pravni lijek, "imajući u vidu činjenicu da apelacija omogućava podnosiocu donošenje oduke o privremenoj mjeri kojom se obustavlja postupak izvršenja a tužilac je strano pravno lice, iz čijeg izvoda o registraciji proizilazi da stalno mjenja adrese odnosno status".
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03) glasi:
«Član 237.
(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.
(3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
7. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom da je osporenim presudama apelant dužan tužitelju isplatiti dug u iznosu od 178.343,74 KM, a vrijednost spora je označena na iznos od 178.343,74 KM, proizilazi da «vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude» prelazi 10.000,00 KM. Dakle, u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, revizija apelanta bi po ovom osnovu bila dopuštena. Apelant je stoga bio dužan izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišilo mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović