Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-367/06 (A. P.)
Odluka donesena 09. 05. 2007.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-367/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine, u predmetu broj AP-367/06, rješavajući apelaciju Armina Prazine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Armina Prazine podnesena zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-U-06-000 239, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Armin Prazina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 21. februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-U-06-000 239, pokrenutom po tužbi apelanta protiv odluke Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-II-06-41-467/06 od 26. januara 2006. godine.
2. Apelant se, 10. novembra 2005. godine, obratio Službi za oblast boračko invalidske zaštite Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinska služba) sa zahtjevom za priznavanje statusa borca branitelja za njegovog oca, Nermina Prazinu. Rješenjem Općinske službe broj 07-41-6661/05 od 12. decembra 2005. godine, ovaj zahtjev apelanta je odbijen kao neosnovan.
3. Apelant je izjavio žalbu protiv prvostepenog rješenja, pa je Ministarstvo, svojim rješenjem broj UP-II-06-41-467/06 od 26. januara 2006. godine, žalbu odbilo kao neosnovanu. Apelant je, zatim, 21. februara 2006. godine, protiv drugostepenog rješenja podnio tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu, a istovremeno je podnio i apelaciju Ustavnom sudu.
4. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, navodeći da je njegov otac poginuo 8. marta 1992. godine, a da «sve do sada nije ostvario osnovna prava kao sin šehida».
5. U odgovoru na apelaciju Minstarstvo je navelo da ovi navodi apelanta nisu tačni. Naime, Ministarstvo je navelo da je apelant, rješenjem Sekretarijata za budžet, društvene djelatnosti i opću upravu Općine Novo Sarajevo, broj 03-R-1602/92-I od 18. novembra 1992. godine, ostvario pravo na porodičnu invalidninu. Međutim, u postupku zakonske revizije rješenja o porodičnoj invalidnini, kao i uvjerenja o statusu borca-branitelja, apelantu je obustavljena isplata porodične invalidnine 1. januara 2005. godine, jer Federalno ministarstvo odbrane, Odjel odbrane Novo Sarajevo nije imalo podatke o tome da je poginuli otac apelanta, Nermin Prazina, bio angažovan u Oružanim snagama RBiH. Ministarstvo također navodi da u ostvarivanju prava za koje je apelant podnio zahtjev nadležnoj službi nije došlo do kršenja prava na njegovu štetu.
6. Kantonalni sud, u odgovoru na apelaciju navodi da je apelant podnio tužbu 21. februara 2006. godine, te da je 24. februara 2006. godine Kantonalni sud naredio dostavljanje tužbe na odgovor tuženoj, od koje je zatraženo i dostavljanje spisa koji se odnosi na predmet spora. Budući da je predmet uzet u rad odmah po prijemu tužbe, a da je istovremeno podenesena i apelacija, Kantonalni sud smatra da nije došlo do kršenja prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
« 2. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno».
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa navodima apelanta o tome da postupak po njegovom zahtjevu za priznavanje statusa borca-branitelja njegovom poginulom ocu traje nerazumno dugo, Ustavni sud primjećuje da je apelant ovaj zahtjev podnio nakon što mu je obustavljena isplata porodične invalidnine, tačnije, 10. novembra 2005. godine. Nadležna Općinska služba je o ovom apelantovom zahtjevu odlučila rješenjem koje je donijela mjesec dana nakon podnošenja zahtjeva, tj. 12. decembra 2005. godine. Apelant je protiv prvostepenog rješenja izjavio žalbu, o kojoj je Ministarstvo odlučilo rješenjem donesenim 26. januara 2006. godine. Ustavni sud zapaža da je postupak pred upravnim organima trajao ukupno dva mjeseca i petnaest dana. Apelant je zatim, 21. februara 2006. godine, protiv drugostepenog rješenja podnio tužbu Kantonalnom sudu, a istovremeno i apelaciju žaleći se na nerazumno dugo trajanje postupka. Kantonalni sud je, predmet odmah uzeo u rad, a apelant nije obavijestio Ustavni sud da je, do dana donošenja ove odluke, Kantonalni sud odnio odluku. Međutim, čak i u tom slučaju, Ustavni sud zapaža da postupak pred Kantonalnim sudom u vrijeme donošenja ove odluke traje nešto duže od godinu dana, što samo po sebi ne predstavlja nerazumno dug period.
10. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno uzevši u obzir kriterije od kojih polazi Ustavni sud prilikom ocjenjivanja razumnosti trajanja postupka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, i to: okolnosti predmeta, složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, te značaj koji predmet spora ima za apelanta (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-519/04 od 22. jula 2005. godine), Ustavni sud smatra da činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, tj. da nema ničega što bi ukazalo da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović