Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-786/07 (M. Š. i dr.)

Odluka donesena 09. 05. 2007.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izuzeće
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-786/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj, 9. maja 2007.godine, u predmetu broj AP-786/07, rješavajući apelaciju Mare Šehovac i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mare Šehovac, Maide Sultanović, Vahide Aganović, Enise Zulum, Fehime Šatrović, Selvete Meco, Asife Ćatić, Jasmine Kulić, Ševale Delibašić, Nezire Muhović, Azemine Hadžimusić i Fazile Pozder podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Su-07-000465 od 19.

februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mara Šehovac, Maida Sultanović, Vahida Aganović, Enisa Zulum, Fehima Šatrović, Selveta Meco, Asifa Ćatić, Jasmina Kulić, Ševala Delibašić, Nezira Muhović, Azemina Hadžimusić i Fazila Pozder (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Zaim Poturović, advokat iz Sarajeva, podnijele su, 13. marta 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opčinski sud) broj 065-0-Su-07-000465 od 19. februara 2007. godine. Apelantice su istovremeno podnijele zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu odlaganje ročišta u ponavljanju postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda broj PR-507/02 od 16. januara 2003. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda povodom podnesene apelacije.

2. U parničnom postupku za naknadu štete koji su tužbenim zahtjevom za naknadu štete protiv TP «Marketi» iz Sarajeva pokrenule apelantice donesena je pravosnažna presuda zbog izostanka. Apelantice su podnjele prijedlog za ponavljanje postupka, a nakon što je Općinski sud zakazao ročište na kojem je trebala biti donesena odluka o osnovanosti takvog prijedloga, podnijele su i zahtjev za izuzeće sudije, jer su smatrale da u smislu postojećih odredbi Zakona o parničnom postupku u odlučivanju o ponavljanju postupka ne može da učestvuje sudija koji je donio odluku u prvostepenom, pravosnažno okončanom postupku.

3. Rješenjem predsjednika Općinskog suda broj 065-0-Su-07-000465 od 19. februara 2007. godine odbijen je zahtjev apelantica za izuzeće sudije u ponavljanju postupka broj PR 507/02. U obrazloženju rješenja navodi se da zahtjev nije osnovan, jer je prvostepena presuda donesena 16. januara 2003. godine, dakle prema odredbama ranije važećeg Zakona o parničnom postupku po kojem o prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje predsjednik vijeća prvostepenog suda, dok je Zakon o parničnom postupku na koji se pozivaju apelantice stupio na snagu 5. novembra 2003. godine. Nadalje u obrazloženju Općinski sud navodi da novi, važeći Zakon o parničnom postupku u članu 456. tačka 1. nalaže da se postupci okončani pred prvostepenim sudom do stupanja na snagu ovog zakona, po pravnim lijekovima imaju završiti po do tada važećim propisima, a kako ne stoji nijedan drugi razlog za izuzeće sudije, slijedi da je zahtjev apelantica neosnovan..

4. Protiv navedenog rješenja na koje nije dozvoljena žalba, apelantice su podnijele apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ističu da su im osporenim rješenjem povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud zapaža da je osporeno rješenje doneseno u postupku u okviru rješavanja prijedloga za ponavljanje parničnog postupka u kojem je sud ispitivao da li postoje zakonski uslovi za izuzeće sudije koji je donio presudu u prvostepenom pravosnažno okončanom postupku. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev apelantica za izuzeće sudije, jer za to ne postoje osnovani razlozi, kako je sud obrazložio u pobijanom rješenju.

7. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav

1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.

8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kom je odlučivano o zahtjevu apelantica za izuzeće sudije u ponavljanju postupka koji se po njihovom prijedlogu rješava pred Općinskim sudom, bila odlučujući za utvrđivanje njihovih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se, u okviru ponavljanja parničnog postupka nezavisno od njegovog ishoda, odnosi na rješavanje zahtjeva za izuzeće sudije ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, obzirom da se odlukom o izuzeću sudije rješava samo određeno procesno pitanje. Nadalje, Ustavni sud u smislu principa izraženog u tački 7. ove odluke zaključuje da se i cijeli postupak po prijedlogu apelantica za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka povodom kojeg je doneseno osporeno rješenje, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelantica u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučuje samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, pa stoga takav postupak ne uživa zaštitu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

10. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Apelantice se također žale na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju navodi apelantica o kršenju ovog prava odnose se na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju već utvrdio i ocijenio da se apelanatice ne mogu pozivati na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije, obzirom da ovaj član ne pruža zaštitu u postupcima u kojima se ne utvrđuju građanska prava i obaveze, kakav je i postupak rješavanja zahtjeva za izuzeće sudije, odnosno ponavljanje postupka, apelantice ne mogu zahtjevati ni zaštitu prava na djelotvoran pravni ljek. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je i ovaj navod apelantica ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantica za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-786/07 (M. Š. i dr.) | Sudska praksa | Aktio