Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1291/06 (N.Č.)
Odluka donesena 09. 05. 2007.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1291/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, suci, na sjednici održanoj 9. maja 2007.godine, u predmetu broj AP-1291/06, rješavajući apelaciju N. Č., na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. Č., podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-
115/05 od 24. januara 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. N.Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Jasmina Marić, odvjetnica iz Bugojna, podnio je 3. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-115/05 od 24. januara 2006. godine. Apelant je 12. maja 2006. godine dostavio Presudu Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-
Gž-06-000 411 od 13. aprila 2006. godine, koju je dobio u međuvremenu.
2. Po dobivanju Rješenja o prestanku radnog odnosa u «Putnik tours – Prozor» doo, Prozor (u daljnjem tekstu: poslodavac), broj 04/2002 od 23. januara 2002. godine, kojim je apelantu dat otkaz zbog tehničkih i organizacijskih razloga uslijed kojih je prestala potreba poslodavca za radom apelanta, apelant je tužbom podnesenom pred Općinskim sudom Konjic (u daljnjem tesktu: Općinski sud), pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja nezakonitog prestanka radnog odnosa, obaveze poslodavca da ga vrati na rad i obaveze poslodavca na isplatu naknade plaće u visini od 11.034,60 KM za period od 30. juna 2000. godine pa do 31. januara 2004. godine. Općinski sud je nakon provedenog postupka 19. marta 2004. godine donio Presudu broj P-64/02 kojom poništava Rješenje o prestanku radnog odnosa apelanta, poslodavcu nalaže da apelanta vrati na posao te da mu na ime neisplaćenih plaća za period od 30. juna 2000. godine pa do 31. januara 2004. godine isplati ukupan iznos od 10.744,58 KM sa zakonskim zateznim kamatama, počev od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa plaće. Ovaj sud utvrdio je da je apelant od poslodavca dobio Rješenje o korištenju neplaćenog odsustva od 3. maja 2000. godine pa dok se ne ukaže potreba poslodavca za njegovim radom, da bi 23. januara 2002. godine donio Rješenje o prestanku radnog odnosa, ali sa danom 31. maja 2000. godine, koji dan je i dan zaključenja radne knjižice apelantu. Na ovaj način Općinski sud utvrdio je da je poslodavac prekršio niz pravila Zakona o radnom odnosu («Službene novine Federacije BiH», br. 43/99 i 32/00), počev od zaključenja ugovora o radu, upućivanja na neplaćeno odsustvo te otkaza ugovora o radu.
3. Odlučujući po žalbi poslodavca Kantonalni sud donio je Presudu broj Gž-479/04 od 11. novembra 2004. godine, kojom žalbu odbija i pobijanu presudu potvrđuje u cjelosti. Ovaj sud potvrdio je da je otkaz apelantu dat na nezakonit način, retroaktivno, sa retroaktivnim upisom prestanka u radnu knjižicu.
4. Na Presudu Kantonalnog suda poslodavac je uložio reviziju, po kojoj je Vrhovni sud donio Rješenje broj Rev-115/05 od 24. januara 2006. godine, kojim reviziju uvažava, pobijanu presudu ukida i predmet vraća Kantonalnom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju svoje odluke Vrhovni sud navodi da je Kantonalni sud o osnovanosti žalbe odlučio zbog svog uvjerenja da je nezakonito Rješenje o prestanku radnog odnosa apelantu jer apelantu nije dat otkazni rok, te što datum prestanka radnog odnosa iz rješenja nije jednak datumu upisanom u radnu knjižicu, što po mišljenju Vrhovnog suda ne čini nezakonitim Rješenje o prestanku radnog odnosa, već ga nezakonitim čini nepostojanje razloga za otkaz navedenih u samom rješenju, te je Kantonalni sud, kako dalje zaključuje Vrhovni sud, trebao da cijeni žalbene navode poslodavca da su se u konkretnom slučaju ipak stekli razlozi za otkaz ugovora o radu koji su navedeni u rješenju, a u skladu sa članom 87. stav 1. tačka 1. i stav 2. Zakona o radu kojim su regulirani ovakvi slučajevi prestanka radnog odnosa.
5. Nakon toga, Kantonalni sud je Presudom broj 007-0-Gž-06-000 411 od 13. aprila 2006. godine preinačio prvobitnu presudu, žalbu djelomično uvažio i to na način što je ovaj put poslodavca obavezao da na ime neisplaćenih plaća apelantu isplati iznos od 6.815,00 KM. U obrazloženju ove presude Kantonalni sud ponavlja i ostaje pri tome da je dati otkaz u ovom slučaju nezakonit, a kako je to već jednom ranije i to u Presudi broj Rev-168/05 od 17. novembra 2005. godine u identičnoj situaciji potvrdio i sam Vrhovni sud, dok prvobitnu presudu preinačuje u dijelu dosuđenog iznosa iz razloga jer ovaj put uvažava žalbu poslodavca izjavljenu u dijelu koji se odnosi na dosuđenu naknadu plaća za vrijeme trajanja neplaćenog odsustva, zbog čega dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dosuđene naknade za period trajanja ovog odsustva, točnije od 1. juna 2000. godine pa do 1. februara 2002. godine odbija, te dosuđuje novi iznos od 6.815,00 KM.
6. Nakon donošenja nove presude Kantonalnog suda, na izričit upit Ustavnog suda od 5. juna 2006. godine kojim se traži izjašnjenje apelanta na nove okolnosti, a po presudi Kantonalnog suda, apelant je odgovorio «da u cjelosti ostaje pri podnesenoj apelaciji», bez bilo kakvih drugih navoda koji bi se odnosili na novu presudu Kantonalnog suda.
7. Apelant u svojoj apelaciji navodi da je u identičnoj situaciji, slučaju istog pravnog i činjeničnog osnova i istog poslodavca, samo drugog uposlenika, odlučujući o reviziji poslodavca Vrhovni sud donio odluku broj Rev-168/05 od 17. novembra 2005. godine kojom je tu reviziju, identičnu onoj izjavljenoj u njegovom slučaju, odbio, dok je reviziju poslodavca izjavljenu u njegovom slučaju uvažio. I nakon donošenja nove presude Kantonalnog suda apelant je ostao pri izjavljenoj apelaciji, u kojoj je dalje naveo da smatra da mu je odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegoviene i člana 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), a u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju, apelant osporava isključivo rješenje Vrhovnog suda, broj Rev-115/05 od 24. januara 2006. godine, kojim je predmetna pravna stvar vraćena na ponovni postupak. Ovo rješenje nije konačna odluka kojom se predmetni postupak okončava. Stoga, u skladu sa svojom ranijom praksom, Ustavni sud smatra da je apelacija podnesena protiv navedenog rješenja Vrhovnog suda preuranjena i da se apelacijom može osporavati samo konačna odluka što je u ovom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-000 411 od 13. aprila 2006. godine. Ustavni sud smatra da za preuranjenost konkretne apelacije nije od značaja činjenica da je u međuvremenu donesena Presuda Kantonalnog suda, povodom koje apelant nije dopunio apelaciju na način da osporava i ovu odluku u smislu člana 16. stav 1. i člana 19. stav 2. tač. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović