Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1835/06 (O. M.)

Odluka donesena 09. 05. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1835/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, suci, na sjednici održanoj 9. maja 2007.godine, u predmetu broj AP-1835/06, rješavajući apelaciju Omera Mustafića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Omera Mustafića, podnesena protiv Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, br. Kvl.z-16/04 od 27. travnja 2006. godine i Kž-290/01 od 21. ožujka 2002. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj K-49/2000 od 14. travnja 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Omer Mustafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Almin Dautbegović, odvjetnik iz Zenice, podnio je 22. lipnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), br. Kvl.z-16/04 od 27. travnja 2006. godine i Kž-290/01 od 21. ožujka 2002. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-49/00 od 14. travnja 2001. godine.

2. Postupajući po Optužnici Kantonalnog tužiteljstva u Bihaću, broj Kt-29/00 od 11. listopada 2000. godine, Kantonalni sud je nakon provedenog postupka donio Presudu broj K- 49/00 od 14. travnja 2001. godine, kojom je apelant oglašenim krivim za počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja ili ovlasti iz članka 358. stavak 3. Kaznenog zakona F BiH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i kojom mu je naloženo da zajedno sa drugim saučiniteljem vrati imovinsku korist u iznosu od 233.743 KM. Ovaj sud utvrdio je da je apelant, zajedno sa drugim saučiniteljima, u razdoblju od 1996. do 1998. godine, kao šef financijske službe Općine Sanski Most, kod plaćanja popravki osnovnih škola iz donacije države Norveške, zlouporabio svoj položaj i protupravno zadržao za sebe određeni iznos imovinske koristi.

3. Odlučujući po prizivu osuđenih kao i tužiteljstva, Vrhovni sud donio je Presudu broj Kž- 290/01 od 21. ožujka 2002. godine, kojom je prvostupanjsku presudu preinačio na način da se apelantu i drugom saučinitelju oduzima imovinska korist u iznosu od po 116.871 KM, dok je u ostalom potvrdio prvostupanjsku presudu.

4. Nakon toga, apelant je putem Kantonalnog suda 29. svibnja 2002. godine Vrhovnom sudu podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, koji je Vrhovni sud, Presudom broj Kvl.z-16/04 od 27. travnja 2006. godine, odbio kao neutemeljen.

5. Apelant je podnio apelaciju jer smatra da su sudovi u provedenim postupcima sljedećim radnjama: dozvoljavajući da se pritisak medija i negativna medijska kampanja odrazi na pravičnost postupka, nedopuštenim čitanjem iskaza na pretresu ključnog svjedoka optužbe, onemogućavanjem pripremanja obrane, torturom u pritvoru, nejednakosti oružja te pogrešnom primjenom prava, povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita osporavanu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je djelotvoran pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje nedjelotvornog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 12/01, od 5. svibnja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

9. Iz dosadašnje jurisprudencije Ustavnog suda i organa Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravomoćno okončanog postupka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Isti princip važi i u pogledu zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-49/03 od 17. ožujka 2004. godine i odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. prosinca 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).

10. Dakle, u konkretnom slučaju zahtjev za zaštitu zakonitosti jeste nedjelotvoran pravni lijek, koji ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koje apelant nije bio dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije.

11. U konkretnom slučaju, konačnu odluku predstavlja Presuda Vrhovnog suda, broj Kž- 290/01 od 21. ožujka 2002. godine, obzirom da je tom odlukom riješeno o prizivu apelanata na prvostupanjsku presudu.

12. Obzirom na to da je apelant zahtjev za zaštitu zakonitosti predao nakon dobivanja Presude Vrhvonog suda, a datum predaje zahtjeva za zaštitu zakonitosti je 29. svibnja 2002. godine, dok je apelaciju podnio 21. lipnja 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporavanu Presudu Vrhovnog suda broj Kž-290/01 od 21. ožujka 2002. godine.

13. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

14. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1835/06 (O. M.) | Sudska praksa | Aktio