Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-816/07 (E. K.)
Odluka donesena 09. 05. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-816/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
09. 05. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine, u predmetu broj AP-816/07, rješavajući zahtjev Edina Kapetanovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Edina Kapetanovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Edin Kapetanović (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mensur Radončić, advokat iz Tuzle, podnio je 15. marta 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0Kž-000 126 od 1. februara 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Tuzli ( u daljnjem tekstu: Općinski sud), da obustavi postupak izvršenja izrečene kazne zatvora ili da ukoliko apelant stupi na izdržavanje kazne zatvora, da prekine izdržavanje, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda, broj K. 915 586/04 od 8. marta 2006. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo Teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 320. stav 4, a u vezi sa krivičnim djelom Ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 315. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH). Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a u skladu sa članom 202. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) oslobođen je obaveze plaćanja troškova krivičnog postupka.
3. Kantonalni sud je Presudom, broj 007-0-Kž-06-000 126 od 1. februara 2007. godine, žalbu apelanta odbio kao neosnovanu, a žalbu Kantonalnog tužioca iz Mostara, uvažio i prvostepenu presudu preinačio u odluci o kazni tako da je apelantu za krivično djelo za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine. U obrazloženju ove odluke, Kantonalni sud je istakao da pažljivom analizom pobijane presude nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka ili da je pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, a dokazni postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude je nedvojbeno pokazao da je apelant radnjama izvršenja koje su navedene u izreci prvostepene presude počinio krivično djelo iz člana 315. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Kantonalni sud je zaključio da apelant svojom žalbom ničim nije doveo u pitanje takvu ocjenu prvostepenog suda, niti je doveo u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava. Ispitujući prvostepenu presudu u pogledu odluke o kazni, Kantonalni sud je ocijenio da su prvostepenom presudom pravilno utvrđene sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne, ali da svim tim okolnostima nije dat odgovarajući značaj, te da izrečena kazna, nije u skladu sa svrhom kažnjavanja. Kantonalni sud je ponovo cjenio utvrđene okolnosti i prvostepenu presudu u dijelu o kazni preinačio i apelantu izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine smatrajući da će se ovom visinom kazne ostvariti svrha kažnjavanja iz člana 33. KZ FBiH.
4. Apelant smatra da su donošenjem osporene presude povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. tač. b) i c) i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi o povredi ovih prava u najvećem dijelu se odnose na povredu prava apelanta na odbranu u drugostepenom postupku pred Kantonalnim sudom, iz razloga što sud nije prihvatio zahtjev odbrane da se odloži zakazana javna sjednica, iz razloga što apelantov branilac, zbog korištenja godišnjeg odmora nije bio u mogućnosti da pristupi istoj.
5. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud obustavi postupak izvršenja izrečene kazne zatvora ili da ukoliko apelant stupi na izdržavanje kazne zatvora, da prekine izdržavanje, do donošenja konačne odluke o apelaciji, bez navođenja posebnih razloga.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
10. U konkretnom slučaju, osim navoda o kršenju ustavnih prava u sudskom postupku i postavljenog zahtjeva za donošenje privremene, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović