Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2486/06 (d.o.o. «UNIPAK DEMINING Pale)

Odluka donesena 05. 06. 2007.

  • Porez
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2486/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP 2486/06, rješavajući apelaciju d.o.o. «UNIPAK DEMINING Pale, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. «UNIPAK DEMINING Pale podnesena protiv presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-Uvl-06-000 002 od 2. juna 2006. godine i broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. D.o.o. «UNIPAK DEMINING Pale (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Rajko P. Bojat, advokat iz Pala, podnio je 21. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-Uvl-06-000 002 od 2. juna 2006. godine i presude Okružnog suda, broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine.

2. Presudom Okružnog suda, broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta, kojom je tražio da se poništi rješenje Ministarstva finansija, Porezne uprave, Odbora za rješavanje poreznih žalbi Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija), broj 06/2.01/0104/II-450-482/04 od 15. septembra 2005. godine, kojim je apelant obavezan da isplati na ime republičke takse, komunalne takse, poreza na dobit, p/p viša stopa, p/p niža stopa, p/p željeznica, p/p usluge, porez na platu, doprinos za PIO, doprinos za zapošljavanje, doprinos za dječiju zaštitu i drugi doprinosi, porez na imovinu, porez za zdravstvo, posebne takse, te troškove postupka u iznosu od 456.139,09 KM, te na to obračunatu kamatu u iznosu od 477.494,96 KM ili ukupno 933.634,05 KM, sve zaključno sa danom donošenja rješenja.

3. Okružni sud je presudom, broj 014-0-Uvl-06-000 002 od 2. juna 2006. godine odbio neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka koji je okončan presudom Okružnog suda, broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine, kao neosnovan. Okružni sud je konstatirao da su neosnovani navodi apelanta istaknuti u prijedlogu za ponavljanje postupka da je onemogućen da učestvuje neposredno u upravnom sporu, jer takvu mogućnost apelant tužbom nije ni tražio. Okružni sud je dalje konstatirao da činjenice da je na Londonskoj konferenciji od 5. decembra 1996. godine, donesen zaključak kojim se Bosna i Hercegovina obavezala da podrži napore za deminiranje tako što će sve aspekte operacije deminiranja osloboditi poreza i carina, a što proizilazi iz tumačenja Međunarodnog ugovora Ministarstva inostranih poslova Bosne i Hercegovine od 27. decembra 2005. godine, nije razlog koji bi mogao dovesti do povoljnije odluke za apelanta i da je istican tokom upravnog spora. Nadalje, Okružni sud je istakao, da preporuka sa Londonske konferencije nije imperativna obaveza, odnosno, nije zakonska obaveza da apelant bude oslobođen poreza i carina od dana donošenja zaključka Londonske konferencije.

4. Iako apelant, u navodima apelacije nije eksplicitno naveo koje mu je ustavno pravo osporenim odlukama povrijeđeno, iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), koje se ogleda u pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Apelant ističe da su osporene presude Okružnog suda, broj 014-0-Uvl-06-000 002 od 2. juna 2006. godine i broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine donesene suprotno međunarodnim ugovorima koje je zaključila Bosna i Hercegovina sa međunarodnim organizacijama koje su uključene za sprovođenje deminiranja, a u vezi sa navedenim i u direktnoj suprotnosti sa nacionalnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Apelant se poziva na akt Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, br: 08/1-22-14752 od 27. decembra 2005. godine, koji je dao obavezujuće tumačenje da se: «Na ugovor između Svjetske banke i International Trust s jedne strane i Unipak Demining s druge strane mogu primjenjivati zaključci Londonske konferencije od 5. decembra 1996. godine, kojom se Bosna i Hercegovina obavezuje da će sve aspekte deminiranja osloboditi dadžbina i carina.

5. Naime, apelant ističe da su osporene presude Okružnog suda, broj 014-0-Uvl-06-000 002 od 2. juna 2006. godine i broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine donesene suprotno međunarodnim ugovorima koje je zaključila Bosna i Hercegovina sa međunarodnim organizacijama koje su uključene za sprovođenje deminiranja, a u vezi sa navedenim i u direktnoj suprotnosti sa nacionalnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Apelant se poziva na akt Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, br: 08/1-22-14752 od 27. decembra 2005. godine, koji je dao obavezujuće tumačenje da se: «Na ugovor između Svjetske banke i International Trust s jedne strane i Unipak Demining s druge strane mogu primjenjivati zaključci Londonske konferencije od 5. decembra 1996. godine, kojom se Bosna i Hercegovina obavezuje da će sve aspekte deminiranja osloboditi dadžbina i carina.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Iz dosadašnje sudske prakse Ustavnog suda i organa bivše Evropske komisije za ljudska prava slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine, i bivša Evropska komisija za ljudska prava, presuda G.protiv SR Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).

10. Apelant je u konkretnom slučaju protiv presude Okružnog suda, broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine, podnio prijedlog za ponavljanje postupka, ali je on presudom Okružnog suda, broj 014-

0-Uvl-06-000 002 od 2. juna 2006. godine odbijen kao neosnovan. Dakle, prijedlog za ponavljanje postupka u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine.

11. S obzirom na to da je apelant prijedlog za ponavljenje postupka podnio Okružnom sudu 31. marta 2006. godine, podrazumijeva se da je presudu Okružnog suda, broj U-148/05 od 6. marta 2006. godine primio prije tog dana. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. augusta 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2486/06 (d.o.o. «UNIPAK DEMINING Pale) | Sudska praksa | Aktio