Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2566/06 (M. H. i dr.)
Odluka donesena 05. 06. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2566/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 06. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine, u predmetu broj AP 2566/06, rješavajući apelaciju Mehe Hasanagića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehe Hasanagića, Sabahete Brčić, Zorana Prkića, Magdalene Petrović, Željka Matića , Zade Arapović, Medihe Balić i Saliha Ganića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-
192/05 od 17. februara 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-934/04 od 3. novembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Meho Hasanagić, Sabaheta Brčić, Zoran Prkić, Magdalena Petrović, Željko Matić, Zada Arapović, Mediha Balić i Salih Ganić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Vareša, podnijeli su 31. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-192/05 od 17. februara 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-934/04 od 3. novembra 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Varešu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-198/02 od 15. marta 2004. godine, obavezana je «Snaga» d.d. Vareš (u daljnjem tekstu: tužena) da na ime neisplaćenih plaća Sabaheti Brčić isplati iznos od 6.138,00 KM, Zoranu Prkiću iznos od 5.990,00 KM, Magdaleni Petrović iznos od 3.913,00 KM, Mehi Hasanagiću iznos od 11.000,00 KM, Željku Matiću iznos od 4.313,00 KM, Zadi Arapović iznos od 4.699,00 KM, Medihi Balić iznos od 5.726,00 KM sa zakonskim m kamatama počev od 30. decembra 2002. godine do isplate i Salihu Ganiću iznos od 3.321,00 KM sa zakonskim kamatama počev od 6. januara 2002. godine do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 300.00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-934/04 od 3. novembra 2004. godine, uvažena je žalba tužene, prvostepena presuda preinačena tako što su apelanti odbijeni sa tužbenim zahtjevom.
4. Protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-934/04 od 3. novembra 2004. godine, apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se navedena presuda ukine, žalba tužene odbije kao neosnovana i prvostepena presuda potvrdi.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj Rev-192/05 od 17. februara 2006. godine, revizija Sabahete Brčić, Zorana Prkića, Magdalene Petrović, Željka Matića, Zade Arapović, Medihe Balić i Saliha Ganića, je odbačena kao nedopuštena shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03 i 73/05 u daljnjem tekstu: ZPP), jer vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi pojedinačno manje od 10.000,00 KM, pa imovinski cenzus, kao kriterij uvjeta dozvoljenosti revizije nije ostvaren. Istom presudom revizija Mehe Hasanagića odbijena je kao neosnovana, zbog nastupanja zastare potraživanja, prema odredbama člana 106. Zakona o radu («Službene novine FBiH», br. 43/99 i 32/00 u daljnjem tekstu: ZOR).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je presudom, broj Rev-192/05 od 17. februara 2006. godine, shodno odredbama člana 237. stav 2. ZPP, odbacio kao nedopuštene revizije apelanata Sabahete Brčić, Zorana Prkića, Magdalene Petrović, Željka Matića, Zade Arapović, Medihe Balić i Saliha Ganića izjavljenje na presudu Kantonalnog suda, broj Gž-934/04 od 3. novembra 2004. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju ovih apelanata revizija bila nedjelotvoran pravni lijek, pa proizilazi da je konačna odluka za ove apelante presuda Kantonalnog suda, broj Gž-934/04 od 3. novembra 2004. godine.
9. S obzirom da su apelanti presudu Kantonalnog suda primili u periodu od 19. do 24. novembra 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. augusta 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija navedenih apelanata podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Kantonalnog suda
10. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud reviziju apelanta Mehe Hasanagića odbio kao neosnovanu zbog nastupanja zastare potraživanja. Kako je 18. aprila 2006. godine apelantu uručena presuda Vrhovnog suda, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 31. augusta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija Mehe Hasanagića podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović