Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2684/06 (F.Dž. i dr.)
Odluka donesena 05. 06. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2684/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 06. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine, u predmetu broj AP 2684/06, rješavajući apelaciju F. Dž. i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. Dž., J. J., E. M. i M. P . podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-976/05 od 6. juna 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Goraždu, broj Gž-195/05 od 8. jula 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. F. Dž., J. J., E. M. i M. P. (u daljnjem tekstu: apelantice) koje zastupa Mina Kusturica, advokatica iz Goražda, podnijele su 18. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-976/05 od 6. juna 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-195/05 od 8. jula 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 540/04 od 6. maja 2005. godine, utvrđeno je da je «Sabix produkt» d.o.o. iz Goražda (u daljnjem tekstu: tuženi), nezakonito apelantice (i dr. tužiteljice koje nisu podnosioci apelacije) uputio na odsustvo sa rada bez naknade plaće, pa su poništena rješenja tuženog, broj 412/01 do br. 412-85 od 22. oktobra 2001. godine, a tuženi obavezan da apelanticama i ostalim tužiteljicama, uspostavi radno-pravni status sa 15. oktobrom 2001. godine, na poslovima koji odgovaraju njihovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, te da im naknadi plaće za period od 15. oktobra 2001. godine do 10. aprila 2003. godine i isplati iznos od po 4.792,17 KM te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.042,64 KM. Istom presudom tužbeni zahtjev apelantica za poništenje izjava datih tuženom, u vezi sa donesenim rješenjima o odsustvu sa rada bez naknade plaće, odbijen je kao neosnovan.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-195/05 od 8. jula 2005. godine, uvažena je žalba tuženog, presuda Općinskog suda preinačena tako što je odbačen tužbeni zahtjev apelantica kojim su tražile da se utvrdi da su ništava rješenja tuženog o odsustvu sa rada bez naknade, i izjave apelantica kojima su potvrdile podnošenje zahtjeva o izdavanju rješenja o neplaćenom odsustvu, kao neblagovremen. Tužbeni zahtjev apelantica kojima su tražile da se vrate na rad, i da im se uspostavi radno-pravni status od 15. oktobra 2001. godine pa nadalje, kao i da im se isplati naknada plaća za period od 15. oktobra 2001. godine do 10. aprila 2003. godine u iznosu od 4.792, 17 KM, odbijen je kao neosnovan.
4. Apelantice su protiv presude Kantonalnog suda izjavile reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-976/05 od 6. juna 2006. godine, revizija apelantica je odbačena, uz obrazloženje da je odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a kako u konkretnom predmetu vrijednost pobijanog dijela presude za svaku apelanticu iznosi 4.792,17 KM, znači ispod propisanog cenzusa, revizija apelantica nije dopuštena. Vrhovni sud je konstatovao da su apelantice u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku), da je procesni položaj svake od njih samostalan, te da se pravo na izjavljivanje revzije cijeni za svaku odvojeno.
5. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5.e) i i) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, te čl. 6. i 7.a) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelantice su istakle da je Vrhovni sud donio više odluka u identičnim slučajevima u kojima je razmatrana revizija izjavljena protiv odluka iz oblasti radnih sporova.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-976/05 od 6. juna 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantica izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-195/05 od 8. jula 2005. godine. S obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelantica revizija bila nedjelotvoran pravni lijek, pa proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda, broj Gž-195/05 od 8. jula 2005. godine.
10. S obzirom na to da je apelanticama 14. jula 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-195/05 od 8. jula 2005. godine, a kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. septembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile osporenu presudu Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović