Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3293/06 (I. T.)

Odluka donesena 05. 06. 2007.

  • Radni odnos
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3293/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine, u predmetu broj AP 3293/06, rješavajući apelaciju Ibrahima Tulumovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Tulumovića podnesena protiv odluke direktora d.o.o. «Tehnograd - Visokogradnja» Tuzla, o prestanku radnog odnosa, broj 1341/95 od 10. oktobra 1995. godine i rješenja Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine – Sekretarijat odbrane Tuzla, Odjeljenje Općine Živinice od 31. januara 1996. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ibrahim Tulumović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 11. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke direktora d.o.o. «Tehnograd - Visokogradnja», Tuzla, o prestanku radnog odnosa, broj 1341/95 od 10. oktobra 1995. godine i rješenja Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine – Sekretarijat odbrane Tuzla, Odjeljenje Općine Živinice (u daljnjem tekstu: Ministarstvo odbrane) od 31. januara 1996. godine.

2. Apelant je naveo da mu je rješenjem direktora «Tehnograd – Visokogradnja» Tuzla, broj 1341/95 od 10. oktobra 1995. godine, u kojem je bio zaposlen od 1992. godine, prestao radni odnos sa 13. oktobrom 1995. godine, uz obrazloženje da se u toku izvršavanja radne obaveze, nije javljao na posao duže od 20 radnih dana uzastopno i to od 21. septembra 1995. godine do 13. oktobra 1995. godine. Apelant također navodi da je u periodu od 1. septembra 1992. godine do 19. aprila 1995. godine bio na čekanju posla kod istog poslodavca, te da nikad nije dobio otpremninu po članu 143. Zakona o radu («Službene novine FBiH», br. 43/99 i 32/00 u daljnjem tekstu: ZOR). Apelant je dalje naveo da je rješenjem Ministarstva odbrane od 31. januara 1996. godine, otpušten iz jednice Civilne zaštite mjesne zajednice zaključno sa 31. januarom 1996. godine, iz razloga što je prestala potreba za njegovim angažovanjem. Također je naveo da u toku angažovanja u Civilnoj zaštiti nije nikad dobio nikakvu naknadu.

3. Zbog svega navedenog apelant smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Apelant, u suštini, traži od Ustavnog suda zaštitu svojih prava zbog odluke direktora d.o.o. «Tehnograd Visokogradnja – Tuzla» o prestanku radnog odnosa, broj 1341/95 od 10. oktobra 1995. godine, neisplaćene naknade po osnovu člana 143. ZOR za vrijeme čekanja posla kod ovog poslodavca, kako navodi za period od 1. septembra 1992. godine do 19. aprila 1995. godine, te zaštitu prava zbog odluke Ministarstva odbrane o prestanku radnog odnosa, od 31. januara 1996. godine.

7. Ustavni sud zapaža da apelant nije iscrpio raspoložive pravne lijekove, tj. nije podnio tužbu sudu prema čl. 79. i 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa («Službeni list SFRJ», br. 60/89 i 42/90 i «Službeni list RBiH», br. 2/92, 21/92, 23/94, 20/95 i 21/95), radi utvrđenja da mu je nezakonito prestao radni odnos kod d.o.o. «Tehnograd Visokogradnja – Tuzla i kod Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine – Sekretarijat odbrane Tuzla, Odjeljenje Općine Živinice, kao i tužbu sudu prema članu 103. ZOR («Službene novine FBiH», br. 43/89, 32/00 i 29/03) radi ostvarivanja prava na naknadu po osnovu člana 143. ZOR kod d.o.o. «Tehnograd Visokogradnja – Tuzla, za period od 1. septembra 1992. godine do 19. aprila 1995. godine. Apelant, dakle nije došao do konačne i meritorne odluke, koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda, odnosno nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3293/06 (I. T.) | Sudska praksa | Aktio