Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2702/06 (J. M.-N.)

Odluka donesena 05. 06. 2007.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2702/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-2702/06, rješavajući apelaciju Jane Marinković-Nikoletić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jane Marinković-

Nikoletić podnesena protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, broj 01-364-580/03 od 29. maja 2006. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, broj 04-475-31/04 od 19. aprila 2004. godin, rješenja Administrativne službe- Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banja Luka, broj 03-364-1881/02 od 30. marta 2006. godine, zaključka Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske-Područna jedinica Banja Luka, broj 10-475-730/03 od 23. februara 2004. godine i rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske-Područna jedinica Banja Luka, broj 25-475-531/01 od 29. oktobra 2001. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Jana Marinković-Nikoletić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je, 5. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo za prostorno uređenje RS), broj 01-364-580/03 od 29. maja 2006. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava), broj 04-475-31/04 od 19. aprila 2004. godine, rješenja Administrativne službe-Odjeljenja za prostorno uređenje Grad Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje za prostorno uređenje Grad Banja Luka), broj 03-364-1881/02 od 30. marta 2006. godine, zaključka Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske Područna Jedinica Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava Područna jedinica Banja Luka), broj 10-475-730/03 od 23. februara 2004. godine i rješenja Republičke uprave-Područna jedinica Banja Luka, broj 25-475-

531/01 od 29. oktobra 2001. godine. Apelantica je naknadno 6. marta 2007. godine zatražila donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud «zabranio Ministarstvu unutrašnjih poslova RS nastavak dogradnje na zgradi koja je privatna svojina, jer vlasnici nisu saglasni da se dogradnja izvodi.»

2. Rješenjem Republičke uprave-Područna Jedinica Banja Luka, broj 25-475-531/01 od 29. oktobra 2001. godine, po zahtjevu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske- Služba specijalne policije (u daljnjem tekstu: MUP RS), utvrđeno je da Grad Banja Luka ima prvenstveno pravo nadziđivanja zgrade u Ulici cara Lazara broj 8, i to dvije stambene jedinice strukture trosobnih stanova, površine 78,50 m2.

3. Zaključkom Republičke uprave-Područna jedinica Banja Luka, broj 10-475-730/03 od 23. februara 2004. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelantice i drugih stanara za ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem Republičke uprave-Područna jedinica Banja Luka, broj 25-475-531/01 od 29. oktobra 2001. godine .

4. Rješenjem Republičke uprave kao drugostepenog organa, broj 04-475-31/04 od 19. aprila 2004. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice i drugih stanara protiv zaključka Republičke uprave-Područne jedinice Banja Luka, broj 10-475-730/03 od 23. februara 2004. godine.

5. Apelantica je 12. jula 2006. godine tužbom kod Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), pokrenula upravni spor protiv rješenja Republičke uprave, broj 04-475-31/04 od 19. aprila 2004. godine. Ovaj postupak je u toku.

6. Rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banja Luka, broj 03-364-1881/02 od 30. marta 2006. godine ostavljeno je na snazi rješenje istog organa, broj 03-364-1881/02 od 19. novembra 2002. godine, a koje je bilo predmet ponavljanja postupka. Rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje, broj 03-364-1881/02 od 19. novembra 2002. godine, a koje je postalo konačno u upravnom postupku, data je urbanistička suglasnost MUP RS, kao investitoru za nadziđivanje mansarde na stambeno-poslovnom objektu Su+P+1 u Ulici cara Lazara 8-10, u svemu prema urbanističko tehničkim uputama izrađenim od Urbanističkog zavoda RS.

7. Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje RS), broj 01-364-580/03 od 29. maja 2006. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banja Luka, broj 03-364-1881/02 od 30. marta 2006. godine.

8. Apelantica je, 12. jula 2006. godine tužbom kod Okružnog suda pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje RS, broj 01- 364-580/03 od 29. maja 2006. godine. O podnijetoj tužbi još nije odlučeno.

9. Apelantica smatra da su joj pobijanim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje, pravo na dom, pravo na imovinu zaštićeni članom II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6.stav 1. članom 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena ;»

11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. U konkretnom slučaju postupak, o predmetu apelacije povodom podnesenih tužbi u upravnom sporu, je u toku pred Okružnim sudom koji se vodi pod brojem U- 610/06.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2702/06 (J. M.-N.) | Sudska praksa | Aktio