Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-275/06 (B. T.)

Odluka donesena 05. 06. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-275/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine, u predmetu broj AP 275/06, rješavajući apelaciju Behudina Trbovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Behudina Trbovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž-144/05 od 17. novembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj P-1/05 od 27. juna 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Behudin Trbović (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Faruk Balijagić, advokat iz Tuzle, podnio je 8. februara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Gž-144/05 od 17. novembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj P-1/05 od 27. juna 2005. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj P-1/05 od 27. juna 2005. godine, obavezana je prvotužena RTV FBiH Sarajevo da apelantu, na ime naknade štete zbog povrede ugleda, isplati iznos od 5.000,00 KM i naknadi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 801,25 KM te da u drugom Dnevniku, u vrijeme i na način kako je objavljena klevetnička informacija, po pravomoćnosti objavi o svom trošku uvod i izreku presude, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog u odnosu na prvotuženog apelant je odbijen. U odnosu na drugotuženog Srednjobosanski kanton apelant je u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom, kojim je tražio da mu drugotuženi, zbog štete učinjene klevetničkim djelovanjem svog organa, isplati nematerijalnu i materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 80.000,00 KM te je apelant obavezan da drugotuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.641,00 KM. U uvodu presude je kao vrijednost spora označen iznos od 100.000,00 KM.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj Gž-144/05 od 17. novembra 2005. godine, odbijena je žalba apelanta a žalba prvotužene djelimično uvažena te je prvostepena presuda preinačena na način da je prvotužena obavezana da apelantu, na ime naknade štete zbog klevete, umjesto iznosa od 5.000,00 KM , isplati iznos od 2.000,00 KM, te je preinačena odluka o troškovima na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka umjesto obaveze prvotužene da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 801,25 KM. U obrazloženju presude je navedeno da se apelant žali na visinu dosuđene naknade nematerijalne štete i na dio presude kojim je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na drugotuženog.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. stav 2. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, i pravo iz člana 17. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Neovisno od apelantovih navoda da «vrijednost sudskog postupka je prema presudi 5.000 KM, te nije dozvoljena revizija», Ustavni sud konstatira da je apelant protiv presude Vrhovnog suda donesene u žalbenom postupku, a obzirom na označenu vrijedost spora u iznosu 100.000,00 KM, mogao, shodno članu 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH. Ovo stoga što je apelantova žalba, koju je izjavio na visinu dosuđene naknade nematerijalne štete od prvotuženog (tužbenim zahtjevom potraživao 20.000,00 KM, a prvostepenom presudom mu dosuđeno 5.000,00 KM koji je iznos u žalbenom postupku preinačen na 2.000,00 KM) i na dio presude kojim je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na drugotuženog (apelant potraživao 80.000,00 KM), odbijena kao neosnovana pa proizilazi da pobijani dio pravomoćne presude daleko prelazi iznos od 10.000,00 KM iz člana 237. stav 2. ZPP. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-275/06 (B. T.) | Sudska praksa | Aktio