Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-777/06 (A. M.)

Odluka donesena 05. 06. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-777/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, podpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije na sjednici održanoj 5. juni 2007.godine, u predmetu broj AP 777/06, rješavajući apelaciju Abida Mujaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abida Mujaka podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, br. Gž-1347/05 od 26. januara 2006. godine i R-35/05 od 8. septembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-402/04 od 10. marta 2005. godine i presude Općinskog suda u Konjicu, broj P-293/03 od 3. marta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Abid Mujak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, koga zastupa Emir Greda, advokat iz Konjica, podnio je, 9. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), br. Gž-1347/05 od 26. januara 2006. godine i R-35/05 od 8. septembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda broj Gž-402/04 od 10. marta 2005. godine, i presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-293/03 od 3. marta 2004. godine

2. Presudom Općinskog suda, broj P-293/03 od 3. marta 2004. godine je utvrđeno da apelantu-tužiocu pripada pravo služnosti puta za prolaz pješice i sa vozilima koji put se nalazi na parceli tuženika Kozić Džafera ( u daljnjem tekstu: tuženik) označenoj kao k.č broj 409, upisana u KKU broj 402 K.O. Donje Selo u korist parcele apelanta-tužioca označene kao k. č. Broj 404 upisane u KKU broj 334 K.O. Donje Selo, u dužini od 39,05m, a na skici vještaka geometra Nazifa Nikšića od 27. januara 2004. godine označenog tačkama A, C i D. Nadalje, istom presudom je tuženiku naloženo da ukloni kapiju koju je sagradio na početku puta, omogući apelanta-tužioca prolaz pješice i vozilima, te naknadi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.112,00 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude i pod prijetnjom izvršenja.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-402/04 od 10. marta 2005. godine, žalba tuženika je uvažena, pobijana prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtjev apelanta u cjelosti odbijen kao neosnovan.

4. Rješenjem Kantonalnog suda, broj R-35/05 od 8. januara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog suda, broj Gž-1347/05 od 26. januara 2006. godine, odbijen je prijedlog za ponavljanje postupka koji je okončan pravosnažnom presudom Kantonalnog suda, broj Gž-402/04 od 10. marta 2005. godine.

5. Apelant se žali da mu osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda podnio zahtjev za ponavljanje postupka, ali je on rješenjem Kantonalnog suda, broj R-35/05 od 8. januara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog suda, broj Gž-1347/05 od 26. januara 2006. godine odbijen. Ustavni sud konstatuje da je ponavljanje postupka u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-broj Gž-402/04 od 10. marta 2005. godine, koja je donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

10. S obzirom na to da je apelantu 19. marta 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-402/04 od 10. marta 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 9. marta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda, broj Gž-402/04 od 10. marta 2005. godine.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije

Faris Vehabović Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-777/06 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio