Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1097/06 (L. D.)

Odluka donesena 05. 06. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1097/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, podpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine, u predmetu broj AP 1097/06, rješavajući apelaciju Ljiljane Duganjevac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Duganjevac podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-871/05 od 31 januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljiljana Duganjevac (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Han Pijeska, koju zastupa Milan Malbašić, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 10. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-871/05 od 31 januara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda I u Sarajevu ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-178/01 od 16. januara 2003. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice Milade Sinanović protiv Općine Stari Grad-Sarajevo i apelantice kojom je tražila da se utvrdi da rješenje o dodjeli stana apelantici broj 05/I-

372-51/85 od 12. februara 1985. godine kao i ugovor o korištenju stana ne proizvodi pravno dejstvo.

3. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj GŽ-897/03 od 29. augusta 2003. godine žalba tužiteljice je uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. U ponovljenom postupku, presudom Općinskog suda P-1593/03 od 8. jula 2004. godine ponovo je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice Milade Sinanović protiv Općine Stari Grad-Sarajevo i apelantice kojom je tužiteljica tražila da se utvrdi da rješenje o dodjeli stana apelantici broj 05/I-372-

51/85 od 12. februara 1985. godine kao i ugovor o korištenju stana ne proizvodi pravno dejstvo.

5. Međutim, presudom Kantonalnog suda broj GŽ-2421/04 od 29. marta 2005. godine žalba tužiteljice je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužiteljice i utvrđeno da rješenje o dodjeli stana apelantici kao i ugovor o korištenju stana ne proizvode pravno dejstvo, odnosno da apelantica na temelju navedenih pravnih akata nije stekla svojstvo nosioca stanarskog prava.

6. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-871/05 od 31 .januara 2006. godine odbačena je revizija apelantice, obzirom da označena vrijednost spora u konkretnom predmetu nije prelazila 15.000 KM.

7. Apelantica se žali da joj je osporenim rješenjem Vrhovnog suda broj Rev- 871/05 od 31. januara 2006. godine povrijeđeno pavo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

9. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. Iz dosadašnje jurisprudencije Ustavnog suda i organa Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda slijedi da revizija predstavlja efektivan pravni lijek ukoliko je dopuštena. Samim tim, podnesena revizija ne zaustavlja rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine i odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).

12. Dakle, u konkretnom slučaju revizija predstavlja neefektivni pravni lijek, koji ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koji apelant nije bio dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju, konačnu odluku predstavlja presuda Kantonalnog suda broj Gž-2421/04 od 29. marta 2005. godine, obzirom da je tom odlukom riješeno o žalbi apelanata na prvostepenu presudu.

13. S obzirom na to da je apelantu 16.maja 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj Gž-2421/04 od 29. marta 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. aprila 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda broj Gž-2421/04 od 29. marta 2005. godine.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1097/06 (L. D.) | Sudska praksa | Aktio