Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-879/06 (D. i D. S.)

Odluka donesena 05. 06. 2007.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-879/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 5. juna 2007.godine, u predmetu broj AP-879/06, rješavajući apelaciju Darka i Davorke Simić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Darka i Davorke Simić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-611/05 od 14. decembra 2005. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Darko i Davorka Simić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupa advokatica Razija Huseinagić iz Zenice, podnijeli su 20. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-611/05 od 14. decembra 2005. godine.

2. Otac apelanata kao zemljišno-knjižni vlasnik na kojem su se vodile sporne nekretnine, je nakon smrti supruge, inače majke apelanata, te nekretnine ugovorom o doživotnom izdržavanju prenio na S.V. (u daljnjem tekstu: tužena). Smatrajući da je njihova majka u zajedničkom životu sa njihovim ocem jednako doprinjela sticanju imovine, apelanti su tužbom radi utvrđenja pokrenuli parnični postupak pred Općinskim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zahtjevajući da se odredi njihov nasljedni dio na nekretninama, u dijelu od jedne polovine, kao dio koji je pripadao njihovoj majci i da se ugovor o doživotnom izdržavanju između njihovog oca i tužene u tom djelu oglasi ništavim. Općinski sud je presudom broj P-531/02 od 1. aprila 2005. godine udovoljio tužbenom zahtjevu apelanata.

3. Protiv navedene presude Općinskog suda tužena je izjavila žalbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj Gž-611/05 od 14. decembra 2005. godine usvojio njenu žalbu i preinačio presudu Općinskog suda tako što je tužbeni zahtjev apelanata odbijen u cjelosti. Kantonalni sud je utvrdio da su se sporne nekretnine u zemljišnim knjigama cijelo vrijeme vodile na ocu apelanata i da su u tom smislu za vrijeme trajanja braka jednom polovinom pripadale i majci apelanata, kao njegovoj supruzi. Kako je majka apelanata umrla 1982. godine otac apelanata je stekao dosjelošću vlasništvo nad cijelim nekretninama, jer ih je preko deset godina, što je neophodan uslov u Zakonu o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, držao u zakonitom i savjesnom posjedu prije nego što je umro 1999. godine. Stoga, Kantonalni sud smatra da je ugovor o doživotnom izdržavanju između oca apelanata i tužene, sklopljen 1994. godine pravno valjan i da je tužena na pravno valjan način stekla vlasništvo nad nekretninama koje su bile predmet parničnog postupka.

4. Protiv navedene presude Kantonalnog suda apelanti su podnjeli apelaciju Ustavnom sudu u kojoj osporavaju činjenično stanje i primjenu materijalnih propisa na osnovu kojih je Kantonalni sud donio osporenu presudu. Smatraju da su im na taj način povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Ujedno, apelanti su obavjestili Ustavni sud da su protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-611/05 od 14. decembra 2005. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) po osnovu člana 237 stav 3. Zakona o parničnom postupku, jer vrijednost spora iznosi 5.000,00 KM i da je postupak revizije u toku.

5. Dopisom broj Gž-611/05 od 26. januara 2007. godine Kantonalni sud je obavjestio Ustavni sud da se predmet po uzjavljenoj reviziji apelanata protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-611/05 od 14. decembra 2005. godine nalazi na Vrhovnom sudu i da je njegovo rješavanje po reviziji u toku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Ustavni sud konstatuje da je postupak o predmetu apelacije, nakon izjavljene revizije u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

9. Ustavni sud podsjeća na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku:

Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», broj 53/03) glasi: «Član 237.

(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

(2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

(3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-879/06 (D. i D. S.) | Sudska praksa | Aktio