Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1249/07 (Z. S.)

Odluka donesena 05. 06. 2007.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1249/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-1249/07, rješavajući apelaciju Zorana Stijaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Stijaka podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Gž-

07-000 423 od 15. marta 2007. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Stijak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, koga zastupa Zoran Kisin, advokat iz Banjaluke, podnio je, 2. maja 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-000 423 od 15. marta 2007. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio prekid postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-117/90 od 25. januara 2006. godine, utvrđeno je da se tužba smatra povučenom. Tužbu je kao tužilac podnijela Grad Banjaluka protiv apelanta kao tuženog radi naknade štete, a vrijednost spora je označena na iznos od 22.000,00 KM.

3. Protiv navedenog rješenja Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), kao zastupnik tužioca, je 31. januara 2006. godine izjavilo žalbu zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predložilo da Okružni sud u cjelosti ukine rješenje Osnovnog suda, broj P-117/90 od 25. januara 2006. godine «ili da eventualno prvostepeni sud dozvoli po ovoj žalbi povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenosti pojedinih radnji do kojih je došlo ne greškom ovog Pravobranilaštva, a u protivnom da proslijedi spis na nadležnost i dalje postupanje Okružnom sudu u Banjaluci».

4. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-117/90 od 11. septembra 2006. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog tužioca za povraćaj u pređašnje stanje. Tužilac je obavezan na naknadu troškova apelantu u iznosu od 780,00 KM, koje je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rješenja. U obrazloženju rješenja se navodi da je 25. januara Osnovni sud donio rješenje kojim se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom, te da je u zakonskom roku odnosno 31. januara 2006. godine Pravobranilaštvo kao zastupnik tužioca podnio prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje. Protiv navedenog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.

5. Rješavajući po žalbi tužioca, podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda, broj P-117/90 od 25. januara 2006. godine, Okružni sud je rješenjem, broj 011-0-Gž-07-000 423 od 15. marta 2007. godine, uvažio žalbu i rješenje Osnovnog suda ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da protiv rješenja kojim je kao neosnovan odbijen prijedlog tužioca za povraćaj u pređašnje stanje tužilac nije podnio žalbu, ali da je podnescima zatražio upute od Osnovnog suda. Osnovni sud je smatrajući podnesak tužioca od 24. novembra 2006. godine žalbom predmet dostavio Okružnom sudu. Apelant smatra da zakonski zastupnik tužioca nije imao mogućnost da protiv rješenja Osnovnog suda od 11. septembra 2006. godine podnese žalbu, ali da je imao mogućnost da podnese prijedlog za ponavljanje postupka. Međutim isto nije uradio već je od suda tražio upustva za dalje postupanje što je po mišljenju apelanta nelogično s obzirom da je zakonski zastupnik tužioca Pravobranilaštvo. Ističe da je i pored toga Osnovni sud podnesak tužioca od 24. novembra 2006. godine smatrao žalbom i spis dostavio na odluku Okružnom sudu, a da prije toga navedeni podnesak tužioca nije dostavio apelantu u smislu člana 214. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Apelant se žali da mu kao tuženom nije bila data mogućnost da se izjasni na podnesak tužioca od 24. novembra 2006. godine i druge podneske podnijete sudu nakon donošenja rješenja kojim je prijedlog tužioca za povraćaj u pređašnje stanje odbijen kao neosnovan čime mu nije bila data prilika da se suprostavi argumentima koje je izložio tužilac. Predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom će se naložiti prekid postupka pred Osnovnim sudom do okončanja postupka po apelaciji. Smatra da bi vođenjem postupka pred Osnovnim sudom mogao pretrpjeti štetu koja se kasnije ne bi mogla nadoknaditi ili bi bila teško nadoknadiva.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. Ustavni sud konstatuje da je Okružni sud odlučujući o žalbi tužioca, podnesenoj 31. januara 2006. godine, protiv rješenja Osnovnog suda, broj P-117/90 od 25. januara 2006. godine, rješenjem broj 011-0-Gž-07-000 423 od 15. marta 2007. godine, uvažio žalbu i rješenje Osnovnog suda ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Također, Ustavni sud konstatuje da je apelacija podnesena protiv ovog rješenja Okružnog suda.

10. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Osnovnim sudom, obzirom da je navedenim rješenjem Okružnog suda predmet vraćen na ponovni postupak, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1249/07 (Z. S.) | Sudska praksa | Aktio