Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1383/07 (M. M.)
Odluka donesena 05. 06. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1383/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
05. 06. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica, Hatidža Hadžiosmanović, podpredsjednici, Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-1383/07, rješavajući zahtjev Mirka Mišetića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mirka Mišetića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Mišetić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Davor Martinović, advokat iz Mostara, podnio je 10. maja 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000279 od 2. marta 2007. godine. Apelant je, također, posebnim podneskom dostavljenim uz apelaciju, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio tuženima otuđenje ili opterećenje zajedničke imovine sa apelantom, daljnji rad na benzinskoj pumpi u Proboju Donjem i na punilištu butan propan plina i naložio da se istom privremenom mjerom zapečate benzinska pumpa, punilišta plina i kancelarijski prostori do donošenja konačne odluke Ustavnog suda u ovom predmetu.
2. Presudom Općinskog suda Ljubuški (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-305/01 od 7. juna 2005. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi kako je raskinut ugovor o ortakluku između apelanta i tuženih od 23. juna 1996. godine o zajedničkom ulaganju u izgradnju i komercijalnu eksploataciju benzinske pumpe, na osnovu kojeg je apelant stekao 50% udjela u društvu «NG Comerce» export-import Ljubuški. Isto tako, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev koji se odnosio na diobu zajedničke imovine ortakluka i utvrđenje njegovog vlasničkog dijela od 80% nad benzinskom pumpom koja se nalazi u Proboju Donjem.
3. Protiv navedene presude Općinskog suda apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je presudom broj Gž-300/05 od 14. oktobra 2005. godine odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i u cjelosti potvrdio prvostepen presudu.
4. Nezadovoljan presudom Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu u kojoj ističe da Kantonalni sud nije odgovorio na žalbene navode, da je na osnovu provedenih dokaza i činjenica izveo pogrešne zaključke, da je pogrešno protumačio odredbe ugovora o ortakluku, a neke od relevantnih odredbi tog ugovora potpuno zanemario i na kraju na osnovu pogrešnih zaključaka nepravilno primjenio materijalno pravo.
5. Rješavajući po izjavljenoj reviziji apelanta Vrhovni sud je presudom broj 070-0-Rev-06-000279 od 2. marta 2007. godine, odbio reviziju apelanta kao neosnovanu i utvrdio da nižestepeni sudovi nisu izvršili bitne povrede parničnog postupka, niti su pogrešno primjenili materijalno pravo.
6. Nakon prijema navedene odluke Vrhovnog suda apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja navode koje je iznosio tokom prvostepenog, drugostepenog i revizionog postupka smatrajući da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje propustivši da cijene sve dokaze i činjenice koje su im bile na raspolaganju i da su pogrešno primjenili materijalno pravo. Smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant nije naveo razloge zbog kojih smatra da je njeno donošenje neophodno niti je ponudio činjenice i dokaze na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere po njega nastupila nenadoknadiva šteta.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Apelant ne daje nijedan razlog, niti nudi bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo nedvosmisleno utvrditi da bi donošenjem ovakve mjere bila otklonjena mogućnost nastupanja, po njega nenadoknadivih štetnih posljedica.
12. Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne, konkretne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se donese privremna mjera, kako bi se spriječilo nastupanje nenadoknadivih štetnih posljedica. Apelant, kao što je već rečeno, nije ponudio takve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio privremenu mjeru koju je apelant predložio, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem.
13. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu ove doluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović