Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-846/06 («Poljoopskrba LTD» d.o.o. Odžak)
Odluka donesena 26. 06. 2007.
- Porez
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-846/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 06. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-846/06, rješavajući apelaciju «Poljoopskrba LTD» d.o.o. Odžak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Poljoopskrbe LTD” d.o.o. Odžak podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku broj U-67/05 od 20. januara 2006. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-683/05 od 16. septembra 2005. godine i rješenja Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine –Kantonalni ured Orašje broj 10-2/01-15-1-37A/05 od 27. aprila 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Poljoopskrba LTD» d.o.o. Odžak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Satka Redžepović, odvjetnica iz Orašja, podnio je 13. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-67/05 od 20. januara 2006. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-15-683/05 od 16. septembra 2005. godine i rješenja Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine – Kantonalni ured Orašje (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) broj 10-2/01-15-1-37A/05 od 27. aprila 2005. godine.
2. Rješenjem Porezne uprave broj 10-2/01-15-1-37A/05 od 27. aprila 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 07-15-683/05 od 16. septembra 2005. godine, naloženo je apelantu kao poreskom obvezniku da izvrši uplatu dodatno utvrđenih poreznih obaveza na promet proizvoda u ukupnom iznosu od 15.784,91 KM. Protiv drugostepenog rješenja apelant je podnio tužbu, koja je odbijena osporenom presudom Katnonalnog suda broj U-67/05 od 20. januara 2006. godine. Naime, Kantonalni sud je utvrdio da su upravni organi pravilno utvrdili činjenično stanje i da su pravilno primijenili Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine FBiH» broj 49/02) kada su apelanta obavezali na uplatu dodatnih poreznih obaveza, tj. poreza na promet proizvoda.
3. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegoivne i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant smatra da je diskriminiran, jer je u sličnim slučajevima sud uvažavao tužbe.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. U skladu sa praksom Ustavnog suda, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, smatra se da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja poreza na promet roba i usluga kako je to relevantnim zakonom propisano. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji se tiče primjene poreskog zakonodavstva, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-547/03 od 26. avgusta 2004. godine). Kako u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da je ovaj dio navoda apelanta inkompatibilan ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. U vezi sa navodima apelanta o kršenju njegovog prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da, u principu, nije u njegovoj nadležnosti da ispituje ispravnost primjene pozitivno-pravnih propisa (u ovom slučaju poreskih zakona) od strane upravnih organa i redovnih sudova, već da je to zadatak upravo tih organa vlasti i sudova. Osim toga, Ustavni sud je i ranije stao na stanovište da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih ili carinskih obaveza imalo osnovu u zakonu koji, po materiji koju reguliše, spada u oblast javnog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-285/03 od 23. jula 2004. godine i broj AP-829/04 od 26. oktobra 2004. godine). Ustavni sud zapaža da se konkretna apelacija tiče isključivo primjene poreskog zaknodavstva, pa se shodno tome apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu također moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Što se tiče navoda o diskriminacji, Ustavni sud podsjeća da je prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije akcesorno pravo. To znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovom članu može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». U vezi s tim, Ustavni sud je već obrazložio da sporovi koji se tiču javno-pravnih obaveza, kao što su obaveze na plaćanje poreza, carina i sl., ne ulaze u opseg ni člana 6. Evropske konvencije, ni člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega nije moguće ispitati ni eventualnu diskriminaciju po članu 14. Evropske konvencije u vezi sa navedenim članovima. U konkretnom slučaju član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite. Stoga je i ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović