Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-863/06 (O. B.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-863/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-863/06, rješavajući apelaciju Ostoje Barišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ostoje Barišića podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-446/03 od 16. decembra 2005. godine, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ostoja Barišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banje Luke, podnio je, 16. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-446/03 od 16. decembra 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-492/01 od 22. oktobra 2003. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da Osnovni sud poništi rješenje Opštine Kneževo (u daljnjem tekstu: tužena) o prestanku radnog odnosa apelantu, te da obaveže tuženu da apelantu isplati neisplaćene plaće i naknadu za topli obrok. U odnosu na troškove parničnog postupka, Osnovni sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

3. Osporenom presudom Okružnog suda broj Ž-446/03 od 16. decembra 2005. godine, djelimično je uvažena apelantova žalba, pa je prvostepena presuda preinačena tako što je poništeno rješenje tužene o prestanku radnog odnosa i tužena obavezana da apelantu isplati iznose neisplaćenih plaća pobliže naznačene u dispozitivu osporene presude. Također, prvostepena presuda je preinačena i u dijelu odluke o troškovima postupka, pa je tužena obavezana da apelantu isplati iznos od 1.333,50 KM na ime troškova prvostepenog postupka, sa zateznom kamatom od 22. oktobra 2003. godine, tj. dana donošenja prvostepene odluke, te iznos od 343,70 KM na ime troškova pred drugostepenim sudom. U odnosu na isplatu naknade za topli obrok, te sa viškom zahtjeva za troškove prvostepenog i drugostepenog postupka apelant je odbijen. Obrazlažući odluku o trošklovima postupka, Okružni sud je zaključio da je s obzirom na usvajanje tužbenog zahtjeva apelanta u odnosu na poništenje rješenja i isplatu neisplaćenih plaća, apelantov zahtjev za troškove sudskog postupka osnovan u smislu člana 386. Zakona o parničnom postupku koji se primjenjivao u vrijeme presuđenja, a visina je određena prema tarifnom broju 3 Advokatske tarife i utvrđena u ukupnom iznosu od 1.333,50 KM, dok je sa viškom zahtjeva apelant odbijen.

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom, odnosno dijelom odluke o troškovima parničnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evorpska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su mu ova prava prekršena zato što je Okružni sud pogrešno primijenio advokatsku tarifu, detaljno navodeći u apelaciji tarifne brojeve, pojedine radnje i propisani broj bodova za svaku preduzetu radnju. Apelant također smatra da mu je odlukom drugostepenog suda o troškovima postupka pričinjena šteta, te da mu je Okružni sud trebao dosuditi i troškove sastava apelacije Ustavnom sudu u iznosu od 1053,00 KM. Stoga apelant traži da Ustavni sud ukine osporenu odluku u dijelu o troškovima postupka i predmet vrati Okružnom sudu na ponovno odlučivanje, kao i da obaveže Okružni sud da apelantu isplati troškove sastava apelacije u navedenom iznosu, te da mu zbog donošenja nezakonite odluke isplati na ime naknade štete iznos od 1.000 KM.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

« 2. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno».

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. U suštini, apelant smatra da nije imao pravično suđenje zbog toga što je po njegovom mišljenju Okružni sud, prilikom odlučivanja o troškovima prvostepenog postupka, pogrešno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud je u brojnim ranijim odlukama zaključio da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava (vidi npr. Ustavni sud, odluka broj AP-150/04 od 17. februara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je, prema suštini navoda iz apelacije, sporno pitanje da li je Okružni sud pravilno primijenio važeću advokatsku tarifu prilikom odlučivanja o troškovima prvostpenog postupka. U vezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud dao jasne razloge za svoju odluku o troškovima prvostepenog parničnog postupka, navodeći detaljno radnje punomoćnika apelanta i broj bodova prema advokatskoj tarifi koju je primijenio. Također, Ustavni sdu zapaža da je Okružni sud na utvrđeni iznos troškova prvostepenog postupka dosudio i kamatu od dana donošenja prvostepene presude. Stoga, Ustavni sud smatra da u osporenoj odluci o troškovima postupka nema ništa što bi ukazalo na proizvoljnost u primjeni propisa, te da je Okružni sud ispunio svoj zadatak u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i dao jasne razloge na kojima je svoju odluku zasnovao. Također, Ustavni sud smatra da su neosnovani i navodi apelanta o tome da mu je Okružni sud drugostepenom presudom morao priznati i troškove sastava apelacije, budući da sudovi prema Zakonu o parničnom postpuku mogu priznati samo troškove u vezi sa vođenjem konkretnog parničnog postupka, a ne i za neke eventualne buduće radnje koje bi stranka u postupku mogla preduzimati nakon donošenja odluke suda.

9. Ustavni sud ukazuje da nezadovoljstvo apelanta odlukom o troškovima postupka ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelant ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat). Osim toga, Ustavni sud nije pronašao bilo šta što bi ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Apelant navodi i da mu je ovakvom odlukom o troškovima postupka prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Njegovi navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju se na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava koje je iznio i u odnosu na navodno kršenje prava na pravično suđenje, za koje je Ustavni sud već zaključio da su očigledno (prima facie) neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

12. S obzirom na ovakvu odluku, Ustavni sud smatra da je neosnovan i zahtjev apelanta za naknadu štete zbog navodno nezakonite odluke Okružnog suda. Osim toga, u vezi sa traženjem apelanta da Ustavni sud obaveže Okružni sud da mu isplati troškove sastava apelacije u iznosu od 1053,00 KM, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove podnošenja apelacije, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanta.

13. Na osnovu svega izloženog, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno ako predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-863/06 (O. B.) | Sudska praksa | Aktio