Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-950/06 (PTP «Femi» Mostar i M. Š.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-950/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-950/06, rješavajući apelaciju PTP «Femi» Mostar i Mustafe Šukalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mustafe Šukalića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-694/04 od 17. novembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj Pž-171/03 od 4. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija PTP «Femi» Mostar podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-694/04 od 17. novembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj Pž-171/03 od 4. juna 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. PTP «Femi» Mostar i Mustafa Šukalić (u daljnjem tekstu: apelant PTP «Femi» i apelant M.Š.) iz Mostara, koje zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnijeli su, 27. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev- 694/04 od 17. novembra 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Pž-171/03 od 4. juna 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda II u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ps-36/00 od 19. juna 2003. godine obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine, Ministarstvo finansija, Carinska uprava Sarajevo – Carinarnica Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) da isplati apelantu M.Š. na ime naknade štete iznos od 10.410 KM sa kamatama i troškovima postupka. U odnosu na apelanta PTP «Femi» postupak je prekinut zbog prestanka ovog apelanta kao pravne osobe, uz napomenu da će se postupak nastaviti «kada sljednici ovog apelanta preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine». Protiv ove prvostepene presude žalbu je izjavila tužena, pa je Kantonalni sud, presudom broj Pž-171/03 od 4. juna 2004. godine žalbu tužene uvažio i prvostepenu presudu preinačena tako što je tužbeni zahtjev apelanta M.Š. odbijen.

3. Protiv drugostepene presude, apelant M.Š. je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je osporenim rješenjem broj Rev-694/04 od 17. novembra 2005. godine reviziju odbacio. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je apelant M.Š.tužbom tražio od tužene predaju u posjed ili isplatu iznosa od 22.364 DM, a da je prvostepenom presudom tužena obavezana na isplatu iznosa od 10.410 KM, dok je višak tužbenog zahtjeva odbijen. Međutim, drugostepenom presudom, preinačena je prvostepena presuda i apelant M.Š. je odbijen u cijelosti. Dalje, članom 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da je revizija dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000 KM. Vrhovni sud je zaključio da je vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude u konkretnom slučaju 10.410 KM, što je ispod propisanog cenzusa, zbog čega je revizija nedopuštena.

4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;[...] (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).

Dopustivost u odnosu na apelanta M.Š.

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant M.Š. protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali da je rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-694/04 od 17. novembra 2005. godine, njegova revizija odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Pž- 171/03 od 4. juna 2004. godine.

9. S obzirom na to da je navedena presuda Kantonalnog suda nesumnjivo uručena apelantu M.Š. prije nego što je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda, tj. prije 17. novembra 2005. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. marta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

Dopustivost u odnosu na apelanta PTP «Femi»

10. U konkretnom slučaju, presudom Općinskog suda broj Ps-36/00 od 19. juna 2003. godine, prekinut je postupak u odnosu na apelanta PTP «Femi», zbog toga što je prestao postojati kao pravna osoba, uz napomenu da će se postupak nastaviti «kada sljednici pravne osobe preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine». Protiv ove prvostepene presude apelant PTP «Femi» nije izjavio žalbu, niti ima podataka u spisu da je eventualni pravni sljednik ovog apelanta tražio nastavak postupka i konačnog odlučenja o njegovom tužbenom zahtjevu. Stoga, apelant PTP «Femi» nije ispunio uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se njegova apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-950/06 (PTP «Femi» Mostar i M. Š.) | Sudska praksa | Aktio