Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-995/06 (J. P.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-995/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP 995/06, rješavajući apelaciju Joze Paradžika, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Joze Paradžika podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar broj 02/1-1137312930 od 21. februara 2006. godine i rješenja Kantonalne administrativne službe u Mostaru broj 01137312930 od 18. oktobra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jozo Paradžik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zabilja – Stara Bila, podnio je, 30. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj 02/1-1137312930 od 21. februara 2006. godine i rješenja Kantonalne administrativne službe u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) broj 01137312930 od 18. oktobra 2005. godine. Budući da apelacija nije ispunjavala sve uslove iz člana 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je, 6. aprila 2006. godine, zatraženo da apelaciju dopuni. Apelant je, uz dopis od 10. aprila 2006. godine, dostavio medicinsku dokumentaciju.

2. Rješenjem Kantonalne službe broj 01137312930 od 18. oktobra 2005. godine apelantu je, kao invalidu II kategorije invalidnosti, priznato pravo na raspoređivanje na druge odgovarajuće poslove, koji ne iziskuju stajanje u većem dijelu radnog vremena, te pravo na odgovarajuću plaću počev od 15. septembra 2005. godine, a na osnovu ocjene i mišljenja Sektora za ocjenjivanje radne sposobnosti broj 282/05 od 15. septembra 2005. godine. Protiv ovog rješenja apelant je izjavio žalbu navodeći da on nije sposoban za bilo kakav posao, te da je kod njega potrebno utvrditi gubitak radne sposobnosti i penzionisati ga.

3. Federalni zavod je, osporenim rješenjem broj 02/1-1137312930 od 21. februara 2006. godine, odbio apelantovu žalbu protiv prvostepenog rješenja, zato što je utvrdio da je pravilan zaključak da kod apelanta postoji promijenjena radna sposobnost, zbog čega je pravilno prvostepeni organ odlučio kada mu je priznao pravo po osnovu II kategorije invalidnosti. Pravnom poukom u osporenom rješenju apelant je upućen da ima pravo podnijeti tužbu Kantonalnom sudu u Mostaru.

4. Iz apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo da bude penzionisan zbog invalidnosti, mada eksplicitno ne navodi za koja ustavna prava smatra da su mu prekršena.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je propustio podnijeti tužbu protiv osporenog drugostepenog rješenja Federalnog zavoda, na šta je upućen pravnom poukom u tom rješenju. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-995/06 (J. P.) | Sudska praksa | Aktio