Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-96/06 (D. R.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pristup sudu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-96/06

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 96/06, rješavajući apelaciju Dragoljuba Radulovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dragoljuba Radulovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu.

Nalaže se Općinskom sudu Tešanj da bez daljnjeg odlaganja provede postupak u predmetu broj 039-0-I-06-002413 (ranije broj I- 282/05) u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu Tešanj, u skladu s članom 74. stav 5.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dragoljub Radulović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 18. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda Tešanj (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-282/05. Apelant je dostavio dopunu apelacije 13. marta 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda je 2. aprila 2007. godine zatraženo dostavljanje odgovora na apelaciju i zatražen je na uvid spis predmeta tog suda broj I-282/05, a od Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) odgovor na apelaciju zatražen je 21. maja 2007. godine.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. maja 2007. godine i traženi spis na uvid, a Kantonalni sud je dostavio odgovore na apelaciju 31. maja 2007. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda su 31. maja 2007. godine dostavljeni apelantu. Odgovor Kantonalnog suda od 31. maja 2007. godine dostavljen je apelantu 8. juna 2007. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda broj P-348/99 od 25. augusta 2000. godine Sakib Beširević (u daljnjem tekstu: izvršenik) obavezan je isplatiti apelantu iznos od 77.000,00 KM zajedno sa zateznim kamatama počev od 9. januara 1998. godine, pa do isplate i apelantu nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.800,00 KM sve u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.

7. Apelant je 29. oktobra 2001. godine Općinskom sudu podnio prijedlog da na osnovu pravosnažne i izvršne Presude tog suda broj P-348/99 od 25. augusta 2000. godine donese rješenje kojim se dozvoljava izvršenje protiv izvršenika i to popisom, procjenom i prodajom njegovih pokretnih stvari koje se nalaze u porodičnoj kući u Jelahu, a zbog naplate iznosa glavnog duga od 77.000,00 KM, te zateznih kamata na taj iznos od 9. januara 1998. godine pa do isplate, kao i troškova parničnog postupka u iznosu od 2.800,00 KM i troškova izvršenja u iznosu od 830,00 KM.

8. Općinski sud je Rješenjem broj I-521/01 od 1. novembra 2001. godine dozvolio predloženo izvršenje.

9. Izvršenik je na Rješenje o dozvoli izvršenja broj I-521/01 od 1. novembra 2001. godine uložio prigovor i predložio zastoj s izvršnim postupkom.

10. Općinski sud je Rješenjem broj I-521/01 od 4. januara 2002. godine odbio izvršenikov prigovor i prijedlog za odlaganje izvršenja kao neosnovan.

11. Izvršenik je 14. januara 2002. godine izjavio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj I- 521/01 od 4. januara 2002. godine, a apelant je 21. januara 2002. godine dostavio odgovor na žalbu.

12. Odlučujući o žalbi Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-162/02 od 26. juna 2002. godine žalbu odbio i rješenje prvostepenog suda potvrdio.

13. Apelant je podneskom od 10. septembra 2002. godine urgirao nastavak izvršnog postupka.

14. Općinski sud je Zaključkom broj I-521/01 od 8. oktobra 2002. godine odredio popis, pljenidbu, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari koje se zateknu u njegovoj porodičnoj kući u Jelahu za 21. oktobar 2002. godine.

15. Nakon što je 21. oktobra 2002. godine na licu mjesta utvrđeno da u izvršenikovoj porodičnoj kući nisu nađene pokretne stvari čijom bi se prodajom apelant namirio, apelant je podneskom od 7. novembra 2002. godine predložio izmjenu sredstava izvršenja i to tako da sud donese rješenje kojim se usvaja prijedlog da se na osnovu Presude Općinskog suda broj P-348/99 od 25. augusta 2000. godine dozvoli izvršenje i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih nepokretnih stvari pobliže opisanih u podnesku.

16. Općinski sud je Zaključkom broj I-521/01 od 26. novembra 2002. godine naložio apelantu da sudu najkasnije u roku od osam dana dostavi dokaz o izvršenikovoj svojini na nekretninama na kojima predlaže izvršenje podneskom od 7. novembra 2002. godine.

17. Apelant je podneskom od 3. decembra 2002. godine uredio prijedlog za izvršenje u pogledu predmeta izvršenja i dostavio dokaz o izvršenikovoj svojini na nekretninama na kojima predlaže izvršenje.

18. Općinski sud je Zaključkom broj I-521/01 od 23. decembra 2002. godine odredio izvršenje popisom, procjenom i javnom prodajom izvršenikovih nekretnina označenih kao k.č. broj 5384/9 kuća s kućištem površine 333 m² upisana u z.k. ul. broj 5664 KO Tešanj za 10. januar 2003. godine.

19. Općinski sud je 27. januara 2003. godine zapisnički konstatirao da je na licu mjesta izvršen popis izvršenikovih nekretnina uz prisustvo vještakinje Ermine Jabandžić.

20. Općinski sud je 29. januara 2003. godine zaprimio prigovor Dževahire Beširević (u daljnjem tekstu: treće lice) u kojem navodi da su nekretnine koje su predmet izvršenja stečene u bračnoj zajednici s izvršenikom i da je u toku parnični postupak kod tog suda zbog utvrđenja zajednički stečene imovine.

21. Apelant je 4. aprila 2003. godine dostavio izjašnjenje na prigovor trećeg lica.

22. Općinski sud je Rješenjem broj I-521/01 od 4. juna 2003. godine uputio treće lice da protiv apelanta pokrene parnicu zbog proglašenja da je izvršenje popisom, procjenom i prodajom nekretnina označenih kao k.č. broj 165 (stari broj 5384/1919) kuća od 102 m² s dvorištem od 237 m² upisana u KO Jelah nedozvoljeno.

23. Općinski sud je Zaključkom broj I-521/01 od 5. decembra 2003. godine odredio prvu javnu prodaju nekretnine i to k.č. broj 5384/9 kuća i dvorište površine 333 m² upisano u z.k. ul. broj 5664 KO Tešanj kao izvršenikovo vlasništvo s dijelom 1/1 za 12. januar 2004. godine. Vrijednost nekretnina koje se prodaju utvrđena je na osnovu nalaza sudskog vještaka i iznosi 134.100,00 KM.

24. Općinski sud je 12. januara 2004. godine otvorio ročište za prodaju nekretnina da bi konstatirao da nekretnina koja je predmet prodaje nije ubilježena u zemljišne knjige, te da rješenje o izvršenju na nepokretnost koja je predmet prodaje nikada nije doneseno zbog čega je rješenjem javnu prodaju odložio i konstatirao da će nova prodaja biti zakazana kada se steknu zakonski uvjeti za to.

25. Na ročištu od 4. februara 2004. godine sud je konstatirao da rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima nije nikada obustavljeno, a da rješenje o izvršenju na nepokretnim stvarima nije nikada doneseno, te da će sud o svemu donijeti pismeno rješenje.

26. Apelant je 18. februara 2004. godine zatražio da sud provede istragu s ciljem utvrđivanja izvršenikove imovine kako bi mogao dopuniti prijedlog za izvršenje.

27. Apelant je Općinskom sudu podnio novi prijedlog za dozvolu izvršenja 12. maja 2004. godine kojim je predložio da sud na osnovu pravosnažne i izvršne Presude tog suda broj P-348/99 od 25. augusta 2000. godine dozvoli izvršenje protiv izvršenika zbog naplate glavnog duga u iznosu od 77.000,00 KM i zateznih kamata na taj iznos počevši od 9. januara 1998. godine pa do isplate troškova postupka u iznosu od 2.800,00 KM i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih nepokretnih stvari pobliže opisanih u navedenom prijedlogu.

28. Općinski sud je Rješenjem broj I-1742/04 od 13. maja 2004. godine dozvolio predloženo izvršenje i dostavio ga zemljišno-knjižnom uredu da, u skladu s članom 72. Zakona o izvršnom postupku, upiše ubilježavanje predmetnog izvršenja u zemljišne knjige.

29. Izvršenik je 15. juna 2004. godine podnio prigovor protiv Rješenja o dozvoli izvršenja broj I-1742/04 od 13. maja 2004. godine.

30. Općinski sud je Zaključkom broj I-1742/04 od 22. juna 2004. godine odredio prvu javnu prodaju izvršenikovih nekretnina označenih kao k.č. broj 5384/9 kuća s kućištem površine 333 m² upisana u z.k. ul. broj 5664 KO Tešanj za 22. juli 2004. godine.

31. Apelant je 30. juna 2004. godine podnio odgovor na izvršenikov prigovor od 15. juna 2004. godine.

32. Općinski sud je Rješenjem broj I-1742/04 od 30. juna 2004. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor protiv Rješenja o izvršenju tog suda broj I-1742/04 od 13. maja 2004. godine i nastavio izvršni postupak.

33. Treće lice je 6. jula 2004. godine uložilo prigovor protiv Rješenja o dozvoli izvršenja broj I- 1742/04 od 13. maja 2004. godine.

34. Izvršenik je 12. jula 2004. godine protiv Rješenja Općinskog suda broj I-1742/04 od 30. juna 2004. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu.

35. Apelant je 19. jula 2004. godine dostavio odgovor na prigovor trećeg lica i odgovor na izvršenikovu žalbu.

36. Prva javna rasprava za prodaju nekretnina zakazana za 22. juli 2004. godine odložena je dok sud ne donese odluku o prigovoru i žalbi.

37. Općinski sud je Rješenjem broj I-1742/04 od 22. jula 2004. godine odbio kao neosnovan prigovor trećeg lica protiv Rješenja o izvršenju tog suda broj I-1742/04 od 13. maja 2004. godine.

38. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj I-1742/04 od 30. juna 2004. godine i žalbi trećeg lica protiv Rješenja Općinskog suda broj I-1742/04 od 22. jula 2004. godine Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-1229/04 od 3. novembra 2004. godine žalbe odbio i prvostepena rješenja potvrdio.

39. Prva javna rasprava za prodaju izvršenikovih nekretnina Zaključkom Općinskog suda broj I- 1742/04 od 12. januara 2005. godine zakazana je za 15. februar 2005. godine, pa kako ona nije uspjela, jer su ponuđači odustali od plaćanja prodajne cijene Općinski sud je Zaključkom broj I- 1742/04 od 8. marta 2005. godine odredio drugu javnu prodaju izvršenikovih nekretnina upisanih u z.k. ul. broj 5664 KO Tešanj u odnosu na parcelu k.č. broj 5384/9 kuća s kućištem površine 333 m² za 12. april 2004. godine.

40. Općinski sud je Rješenjem broj I-1742/04 od 8. marta 2005. godine kaznio izvršenika novčanom kaznom od 500,00 KM zbog vrijeđanja suda.

41. Izvršenik je Vrhovnom sudu Federacije (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev 30. marta 2005. godine za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u predmetu Općinskog suda broj I- 1742/04.

42. Vrhovni sud je Rješenjem broj Gr-2705 od 21. aprila 2005. godine odbio prijedlog za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u predmetu Općinskog suda broj I- 1742/04.

43. Zaključkom Općinskog suda broj I-1742/04 od 27. maja 2005. godine utvrđeno je da drugo ročište za javnu prodaju, zakazano za 12. april 2005. godine, nije održano jer je spis proslijeđen Vrhovnom sudu na izvršenikov prijedlog za delegacijom nadležnosti suda. Zaključkom je određena i nova druga javna prodaja izvršenikovih nekretnina za 23. juni 2005. godine.

44. Nakon održanog ročišta za javnu prodaju izvršenikovih nekretnina 23. juna 2005. godine Općinski sud je Zaključkom broj I-1742/04 od 23. juna 2005. godine nekretnine označene kao k.č. 5384/9 kuća i dvorište površine 333 m² upisane u z.k. ul. 5664 KO Tešanj prodao apelantu kao najboljem ponuđaču za iznos od 90.000,00 KM.

45. Općinski sud je Rješenjem o dosudi broj I-1742/04 od 28. juna 2005. godine kupcu-apelantu dosudio nepokretnost označenu kao k.č. 5384/9 kuća i dvorište površine 333 m² upisane u z.k. ul. 5664 KO Tešanj, prodatu na javnom nadmetanju 23. juna 2005. godine. Nepokretnost se predaje kupcu, a z.k. uredu Općinskog suda nalaže se izvršenje upisa promjene prava vlasništva, te brisanje prava trećeg lica upisanog kao vlasnika predmetne nekretnine u toku vođenja izvršnog postupka protiv izvršenika - ranijeg vlasnika, jer promjena vlasništva nepokretnosti tokom izvršnog postupka u smislu člana 72. stav 3. Zakona o izvršnom postupku ne sprečava provođenje izvršnog postupka protiv upisanog vlasnika.

46. Općinski sud je donio Rješenje o namirenju broj I-1742/04 od 28. juna 2005. godine kojim se iz prodajne cijene izvršenikove nekretnine koja je prodata na drugom javnom nadmetanju 23. juna 2005. godine za iznos od 90.000,00 KM namiruje apelant u pogledu glavnog duga od 77.000,00 KM, troškova izvršnog postupka u iznosu od 1.828,95 KM i dijela kamata od 11.171,05 KM, ukupno 90.000,00 KM. Za preostali dio kamata obračunatih prema vještakovom nalazu od 23. juna 2005. godine apelant ostaje nenamiren, jer prodajna cijena nije dovoljna za njegovo namirenje.

47. Izvršenik je 4. jula 2005. godine podnio Općinskom sudu zahtjev za prekid izvršnog postupka navodeći da nikada nije primio poziv za ročište zakazano za 23. juni 2005. godine. Općinski sud je Rješenjem broj I-1742/04 od 8. augusta 2005. godine odbio kao neosnovan izvršenikov zahtjev za prekid izvršnog postupka u predmetu broj I-1742/04.

48. Općinski sud je Rješenjem broj I-1742/04 od 9. augusta 2005. godine zbog vrijeđanja suda kaznio izvršenika novčanom kaznom od 500,00 KM.

49. Odlučujući o izvršenikovim žalbama podnesenim protiv Rješenja Općinskog suda broj I- 1742/04 od 28. juna 2005. godine i 8. marta 2005. godine Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž- 1112/05 od 2. septembra 2005. godine žalbu podnesenu protiv Rješenja Općinskog suda broj I- 1742/04 od 28. juna 2005. godine uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, dok je žalbu podnesenu protiv Rješenja Općinskog suda broj I-1742/04 od 8. marta 2005. godine odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud navodi da je osnovan izvršenikov žalbeni navod da mu nije omogućeno učestvovati na ročištu za drugu javnu prodaju nekretnina koje je održano 23. juna 2005. godine s obzirom da dostavljanje pismenog zaključka prvostepenog suda kojim se zakazuje drugo ročište za prodaju nekretnina nije bilo uredno.

50. Odlučujući o izvršenikovim žalbama podnesenim protiv Rješenja prvostepenog suda broj I- 1742/04 od 8. augusta 2005. godine i 9. augusta 2005. godine Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž- 1112/05 od 30. septembra 2005. godine žalbe odbio i prvostepena rješenja potvrdio.

51. Uređujući sudija je 24. oktobra 2005. godine podnio zahtjev za izuzeće u predmetu broj I- 282/05 (raniji broj I-1742/704). Predsjednica Općinskog suda je Rješenjem broj I-282/05 od 31. oktobra 2005. godine odbila zahtjev za izuzeće sudije za postupanje u izvršnom predmetu broj I- 282/05.

52. Općinski sud je Rješenjem broj I-282/05 od 5. decembra 2005. godine obustavio izvršenje na nekretnini označenoj kao k.č. 5384/9 kuća i kućište površine 333 m² upisane u z.k. ul. broj 5664 KO Tešanj zato što nije izvršenikova svojina. Apelant može predložiti sudu novo sredstvo izvršenja u roku od osam dana od dana prijema rješenja, jer će u protivnom izvršni postupak u navedenoj stvari biti u cijelosti obustavljen, a provedene izvršne radnje suda ukinute. U obrazloženju odluke Općinski sud ističe da je apelant uz svoj prijedlog za izvršenje od 12. maja 2004. godine, koje je sud dozvolio 13. maja 2004. godine, morao podnijeti dokaz o izvršenikovom vlasništvu iz zemljišne knjige na dan podnošenja prijedloga što on nije učinio smatrajući da je ranije podnijeti dokaz dovoljan. Međutim, sud dalje navodi kako izvršenje u to vrijeme nije bilo dozvoljeno na predmetnoj nekretnini, a u međuvremenu se stanje promijenilo jer su nekretnine pravosnažnom Presudom tog suda broj P-39/99 od 14. januara 2004. godine pripale trećem licu, te sud nakon 14. januara 2004. godine nije mogao donijeti rješenje o izvršenju i pristupiti prodaji navedene nekretnine.

53. Apelant je 19. decembra 2005. godine izjavio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj I- 282/05 od 5. decembra 2005. godine, a Općinski sud je cio spis dostavio 6. februara 2006. godine Kantonalnom sudu na rješavanje o žalbi.

54. Kantonalni sud je 12. juna 2006. godine vratio cio spis Općinskom sudu da, u skladu s članom 215. stav 2. Zakona o parničnom postupku, dostavi određena pojašnjenja.

55. Općinski sud je 22. juna 2006. godine vratio cio spis na rješavanje o žalbi uz dodatna pojašnjenja kako je to tražio Kantonalni sud.

56. Kantonalni sud je Rješenjem broj 004-0-Gž-06-001318 od 23. augusta 2006. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu zbog nastavka izvršnog postupka. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud navodi da je pogrešan stav prvostepenog suda koji smatra da je promjena vlasnika nekretnine, koja je predmet izvršenja od momenta podnošenja prijedloga pa do donošenja rješenja, razlog da se obustavi izvršenje na toj nekretnini pozivom na odredbu člana 63. st. 1. i 3. Zakona o izvršnom postupku. Navedenim članom određeno je da će se izvršenje obustaviti prema službenoj dužnosti ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili ako potvrda o izvršnosti bude ukinuta, ili ako je izvršenje postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti. Kantonalni sud navodi da je udovoljeno apelantovom prijedlogu koji je predložio prodaju izvršenikovih nekretnina i da je dozvoljeno predloženo izvršenje Rješenjem Općinskog suda broj I-1742/04 od 13. maja 2004. godine koje je postalo pravosnažno, te da postupak izvršenja treba nastaviti. Također, sud navodi da je apelant prijedlog za izvršenje na nekretninama na kojima je sud obustavio izvršenje podnio još 3. decembra 2002. godine i da prvostepeni sud nije izvršio zabilježbu rješenja o izvršenju, a što je prema Zakonu o izvršnom postupku bio dužan izvršiti.

57. Na traženje Općinskog suda z.k. ured tog suda je 22. novembra 2006. godine obavijestio sud da je uvidom u zemljišne knjige utvrđeno da se k.č. broj 5384/3 kuća s kućištem u površini od 333 m² upisane u z.k. ul. broj 364 KO Tešanj (ranije z.k. ul. broj 5664 KO Tešanj) nalazi u vlasništvu trećeg lica s dijelom 1/1 na kojem u C-listu postoji zabilježba izvršenja.

58. Općinski sud je Rješenjem broj 039-0-I-06-002413 od 22. novembra 2006. godine obustavio izvršenje na nekretnini označenoj kao k.č. 5384/3 kuća i kućište površine 333 m² upisano u z.k. ulošku broj 5664 KO Tešanj zato što nije izvršenikova svojina. Postupak izvršenja na ostalim nekretninama dozvoljenim Rješenjem o izvršenju broj I-1742/04 od 13. maja 2004. godine nastavit će se nakon pravosnažnosti rješenja o obustavi izvršenja na nekretninama iz stava 1. ovog rješenja.

59. Apelant je 1. decembra 2006. godine protiv Rješenja prvostepenog suda broj 039-0-I-06- 002413 od 22. novembra 2006. godine u dijelu kojim se obustavlja izvršenje izjavio žalbu.

60. Kantonalni sud je Rješenjem broj 004-0-Gž-06-002332 od 19. februara 2007. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje u osporenom dijelu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Navedenim rješenjem naređeno je da u nastavku postupka u predmetu postupa drugi sudija. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud ističe da prvostepeni sud u svom rješenju ponovo navodi iste razloge za obustavu rješenja koje je naveo i u svom ranijem rješenju koje je taj sud ukinuo i vratio na ponovni postupak, iako je taj sud već ranije obrazložio da u konkretnom slučaju razlozi za obustavu ne stoje. Imajući u vidu da se radi o izvršnom predmetu koji je prema Zakonu o izvršnom postupku hitan, da postupak traje neopravdano dugo, te da prvostepeni sudija nije postupio prema uputama tog suda, zauzet je stav da u nastavku predmetnog postupka postupa drugi sudija.

61. Apelant je 21. marta 2007. godine dostavio podnesak Općinskom sudu kojim obavještava sud da je imenovani izvršenik umro 30. novembra 2006. godine, pa vrši subjektivno preinačenje prijedloga za dozvolu izvršenja tako što na strani izvršenika označava Dževahiru Beširević i dr.

62. Postupak je u toku pred Općinskim sudom pod poslovnim brojem 039-0-I-06-002413.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

63. Apelant smatra da mu Općinski sud zbog svog nemara i nerada nije osigurao suđenje u razumnom roku u postupku izvršenja i naplate duga od izvršenika prema pravosnažnoj Presudi tog suda broj P-348/99 od 25. augusta 2000. godine koji se vodi pod brojem I-282/05 čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da postupak izvršenja traje još od 2001. godine, da je u više navrata Kantonalni sud ukidao prvostepena rješenja i vraćao na ponovni postupak, ali da postupak izvršenja nije okončan. Apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

64. U odgovorima na apelaciju Kantonalni sud navodi da je u dva navrata ukidao prvostepena rješenja kojim je obustavljen postupak izvršenja i vraćao predmet na nastavak postupka s jasnim razlozima i uputama kako postupati. Kantonalni sud smatra da se radi o složenijem izvršnom predmetu i činjenici da se zbog složenosti predmeta sudija Općinskog suda nije u cijelosti snašao, te je smatrajući da postoje okolnosti iz člana 227. stav 4. Zakona o parničnom postupku odredio da u nastavku postupa drugi sudija.

65. Općinski sud u odgovoru na apelaciju ističe da je u navedenom izvršnom predmetu koji se vodi od 2001. godine preduzimano malo radnji i da se tek izborom novih sudija od 2004. godine ozbiljnije pristupilo radu na predmetu, preduzeto je mnogo radnji i donijeto više odluka. Ovaj sud smatra da su nesaglasnosti nastupile na liniji presuđenja prema viđenju tog suda i Kantonalnog suda, pri čemu se predmet dugo zadržavao i kod Kantonalnog suda. Dalje, Općinski sud u svom odgovoru komentira odluke Kantonalnog suda smatrajući ih nerazumnim i nezakonitim o čemu je obaviješteno i Visoko sudsko i tužilačko vijeće. Također smatra da apelant nije pravilno usmjerio izvršenje, jer ga je morao usmjeriti i prema trećem licu koje je postalo vlasnik nekretnine koja je predmet izvršenja, a što je konačno i učinio podneskom od 20. marta 2007. godine u kojem traži nastavak postupka prema trećem licu i nasljednicima izvršenika koji je u međuvremenu umro. Na kraju, Općinski sud ističe da je od 2004. godine pa do otpreme spisa o žalbi na Kantonalni sud 20. decembra 2006. godine preduzeo preko 70 radnji.

V. Relevantni propisi

66. U Zakonu o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 32/03) relevantne odredbe glase:

«Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

(...)

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

[...] Član 37.

Utvrđivanje dužnikove imovine (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o izvršenikovoj imovini, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.

(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, izvršenje će se obustaviti prema službenoj dužnosti ako je izvršni dokument pravosnažno ukinut, preinačen, poništen, stavljen izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

[...] (2)Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

Član 72.

Ubilježavanje izvršenja [...] (4) Promjena vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nekretnine. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi, a novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.

Član 226.

Postupak izvršenja započet do dana početka primjene ovog zakona okončat će se prema odredbama ovog zakona.»

VI. Dopustivost

67. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

68. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

69. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz «presuda» mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 10/01).

70. U konkretnom slučaju Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je sud u dugom vremenskom periodu propustio izvršiti pravosnažno rješenje o izvršenju, kao i da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio provođenje rješenja o izvršenju.

71. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da postignu donošenje odluke u razumnom roku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

72. U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

73. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.

VII. Meritum

74. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj I-282/05 došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije i povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

75. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom»

76. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

«1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]» Primjenjivost garancija prava na pravično suđenje

77. Ustavni sud primjećuje da apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što se od 29. oktobra 2001. godine ne izvršava sudska odluka kojom je izvršenik obavezan isplatiti apelantu iznos od 77.000,00 KM zajedno sa zateznim kamatama počevši od 9. januara 1998. godine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine stav 40) prema kojoj član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo iznijeti pred sud ili tribunal zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, a to obuhvata «pravo na sud» u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo pokrenuti postupak pred sudovima u civilnim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dozvoljava da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno propisivati proceduralne garancije date strankama – postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan – bez zaštite provođenja sudske odluke; tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi sigurno u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Evropsku konvenciju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio «suđenja» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud za ljudska prava je već prihvatio taj princip u predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, presuda od 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24 i str. 1410 i 1411, st. 16-20).

78. Ustavni sud smatra da se navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava može primijeniti i na predmetnu apelaciju s obzirom da se ona također odnosi na neizvršavanje pravosnažne sudske odluke. Ustavni sud dodaje i da je Evropski sud za ljudska prava u predmetu Hornsby također naglasio da «efektivna zaštita učesnika u takvom postupku i povrat legaliteta pretpostavlja obavezu upravnih organa da ispoštuju presudu suda» (vidi stav 41. navedene odluke). U navedenom predmetu Evropski sud za ljudska prava odlučio je da je član 6. stav 1. Evropske konvencije bio prekršen upravo zato što vlasti nisu poštivale izvršenje sudske presude.

79. Dalje, Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu Blentić protiv Republike Srpske (vidi predmet broj CH/96/17, odluka o prihvatljivosti i meritumu uručena 3. decembra 1997. godine) našao je povredu prava na pravično suđenje zato «što je policija bila pasivna usprkos svojoj obavezi da pomogne u izvršenju sudske odluke». Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u predmetu B.D. protiv Federacije Bosne i Hercegovine (vidi predmet broj (B) 746/97, Izvještaji od 24. marta 1999. godine) našao je povredu člana 6. Evropske konvencije u činjenici da «vlasti nisu više od dvije godine izvršile presudu i nalog za izvršenje koje je izdao Osnovni sud u Tuzli u korist podnosioca prijave». Također, Ombudsmen za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je u predmetu A.O. protiv Republike Srpske (vidi predmet broj (B) 60/96, Izvještaji od 13. aprila 1999. godine) našao povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije u «propustu Osnovnog suda iz Banje Luke da izvrši konačnu i obavezujuću odluku koju je donijela Komisija osnovana prema Aneksu 7 u korist podnosioca žalbe».

80. Iz navedenog je vidljivo da postoji izgrađena praksa u pogledu činjenice da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se prema praksi Evropskog suda razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

Period koji se uzima u obzir

81. Prema jurisprudenciji Ustavnog suda i organa Evropske konvencije period koji se uzima u obzir kod žalbi u pogledu dužine trajanja postupka počinje s danom zasnivanja njihove nadležnosti. U ocjenjivanju je li postupak okončan u razumnom roku mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95,

ECHR 1998-VIII).

82. Ustavni sud zapaža da je postupak počeo 29. oktobra 2001. godine kada je apelant podnio Općinskom sudu prijedlog da na osnovu pravosnažne i izvršne Presude tog suda broj P-348/99 od 25. augusta 2000. godine donese rješenje kojim se dozvoljava izvršenje protiv izvršenika i to popisom, procjenom i prodajom njegovih pokretnih stvari koje se nalaze u njegovoj porodičnoj kući u Jelahu, a zbog naplate iznosa glavnog duga od 77.000,00 KM, te zateznih kamata na taj iznos od 9. januara 1998. godine. Period u kojem je pokrenut navedeni postupak spada u nadležnost Ustavnog suda s obzirom da je on započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu.

a) Složenost predmeta

83. Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje redovni sud mora izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.

84. Ustavni sud je saglasan s ocjenom Kantonalnog suda da se radi o «složenijem izvršnom predmetu». Međutim, Ustavni sud smatra da složenost predmeta sama po sebi ne predstavlja osnov za zaključak da je trajanje postupka «razumno dugo».

b) Ponašanje apelanta

85. Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi bivšu Evropsku komisiju za ljudska prava, Odluka broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).

86. Što se tiče apelantovog ponašanja u konkretnom izvršnom postupku Ustavni sud primjećuje da je apelant prvo podnio prijedlog za izvršenje popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, a da je nakon što je na licu mjesta 21. oktobra 2002. godine utvrđeno da izvršenik nema pokretnih stvari čijom bi se prodajom namirio 7. novembra 2002. godine predložio izmjenu sredstava izvršenja i to tako da se izvršenje dozvoli popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih nepokretnih stvari, a 3. decembra 2002. godine uredio prijedlog i dostavio dokaz o izvršenikovoj svojini na nekretninama na kojima je predložio izvršenje. S obzirom da Općinski sud nije donio rješenje o izvršenju na izvršenikovim nepokretnim stvarima prema apelantovom prijedlogu od 3. decembra 2002. godine apelant je podnio novi prijedlog 12. maja 2004. godine. Ustavni sud u apelantovom ponašanju ne nalazi bilo kakve elemente koji bi ukazivali da je na bilo koji način doprinosio sveukupnoj dužini trajanja postupka. Naime, apelant je koristio sva dostupna pravna sredstva u okviru Zakona o izvršnom postupku kako bi se u što kraćem roku okončao izvršni postupak. Ustavni sud zapaža da je apelant prisustvovao svim ročištima za prodaju nekretnina, ulagao odgovore na prigovore izvršenika i trećeg lica, ulagao odgovore na izvršenikove žalbe, izjavljivao žalbe protiv rješenja kojim se obustavlja izvršni postupak i podnescima urgirao nastavak izvršnog postupka. Ustavni sud ocjenjuje da je apelant preduzeo sve potrebne radnje s ciljem ubrzanja postupka, odnosno da nije uradio ništa što bi se objektivno moglo smatrati radnjama koje su mogle kao posljedicu imati odugovlačenje postupka.

c) Ponašanje suda

87. Nakon podnesenog apelantovog prijedloga za pokretanje izvršnog postupka od 29. oktobra 2001. godine Općinski sud je Rješenjem broj I-521/01 od 1. novembra 2001. godine dozvolio predloženo izvršenje i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Ustavni sud primjećuje da je apelant podneskom od 7. novembra 2002. godine, koji je uredio 3. decembra 2002. godine, predložio izmjenu sredstava izvršenja popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih nepokretnih stvari, a nakon što je na licu mjesta utvrđeno da izvršenik nema pokretnih stvari čijom bi se prodajom namirio. Općinski sud je Zaključkom broj I-521/01 od 23. decembra 2002. godine odredio izvršenje popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih nekretnina označenih kao k.č. broj 5384/9 kuća s kućištem površine 333 m² upisana u z.k. ul. broj 5664 KO Tešanj, a da prethodno nije donio rješenje o izvršenju na izvršenikovim nepokretnim stvarima. Nakon konstatacije suda na ročištu od 4. februara 2004. godine da rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima nije nikada obustavljeno, a da rješenje o izvršenju na nepokretnim stvarima nije nikad doneseno, apelant je podnio novi prijedlog za dozvolu izvršenja 12. maja 2004. godine kojim je predložio da sud na osnovu pravosnažne Presude P-348/99 od 25. augusta 2000. godine dozvoli izvršenje popisom, procjenom i prodajom nepokretnosti. Općinski sud je dozvolio predloženo izvršenje Rješenjem broj I-1742/04 od 13. maja 2004. godine. Dakle, Općinskom sudu je trebalo 17 mjeseci od momenta kada je apelant 3. decembra 2002. godine predložio izmjenu sredstava izvršenja da bi dozvolio predloženo izvršenje.

88. Od donošenja rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje na izvršenikovim nekretninama pa do zakazivanja prvog ročišta za javnu prodaju izvršenikovih nekretnina proteklo je devet mjeseci, a od toga pa do zakazivanja novog ročišta 23. juna 2005. godine četiri mjeseca, kada su nekretnine i prodate apelantu kao najboljem ponuđaču. Općinski sud je 28. juna 2005. godine donio rješenje o dosudi i rješenje o namirenju, a nakon šest mjeseci od ročišta na kojem su nekretnine prodate apelantu Rješenjem broj I-282/05 od 5. decembra 2005. godine obustavio izvršenje na nekretninama označenim kao k.č. 5384/9 kuća i kućište površine 333 m² upisane u z.k. ul. broj 5664 KO Tešanj zato što navedene nekretnine nisu izvršenikova svojina. Na ovo rješenje apelant je izjavio žalbu 19. decembra 2005. godine. Postupajući prema apelantovoj žalbi Kantonalni sud je Rješenjem broj 004- 0-Gž-06-001318 od 23. augusta 2006. godine ukinuo prvostepeno Rješenje o obustavi postupka broj I-282/05 od 5. decembra 2005. godine i predmet vratio radi nastavka izvršnog postupka uz obrazloženje da promjena vlasnika nekretnine koja je predmet izvršenja nije razlog da se obustavi izvršenje. Općinski sud u ponovnom postupku nije postupio prema uputama Kantonalnog suda pa je ponovo Rješenjem broj 039-0-1-06-002413 od 22. novembra 2006. godine obustavio izvršenje na nekretninama označenim kao k.č. 5384/9 kuća i kućište površine 333 m² upisane u z.k. ul. broj 5664 KO Tešanj. Kantonalni sud je odlučujući o novoj apelantovoj žalbi Rješenjem broj 004-0-Gž-06- 002332 od 19. februara 2007. godine prvostepeno rješenje ukinuo i vratio na ponovni postupak uz naredbu da u nastavku postupka u predmetu postupa drugi sudija. Postupak još uvijek nije okončan, a u međuvremenu je izvršenik umro pa je apelant izvršio subjektivno preinačenje prijedloga za dozvolu izvršenja tako što je na strani izvršenika naznačio apelantove pravne sljednike.

89. Ustavni sud će, također, ispitati i vrijeme u kojem su rješavane žalbe apelanta i izvršenika izjavljene Kantonalnom sudu. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom izvršnom postupku Kantonalni sud u više navrata donosio odluke o žalbama i da je samo trajanje žalbenih postupaka trajalo relativno kratko. Ustavni sud primjećuje da je samo u slučaju apelantove žalbe koja je izjavljena protiv rješenja od 5. decembra 2005. godine žalbeni postupak trajao nešto duže, tj. šest mjeseci. Naime, spis je dostavljen Kantonalnom sudu 12. februara 2006. godine, a Kantonalni sud je predmet 12. juna 2006. godine vratio Općinskom sudu zbog dostavljanja određenih pojašnjenja. Nakon što je spis ponovo vraćen Kantonalnom sudu na postupanje o žalbi 22. juna 2006. godine Kantonalni sud je odluku donio 23. augusta 2006. godine. Ustavni sud zapaža da samo trajanje žalbenih postupaka i nije bilo nerazumno dugo, ali je doprinijelo sveukupnom trajanju konkretnog izvršnog postupka. Ustavni sud napominje da viši organi ukidanjem odluka nižih organa i vraćanjem na ponovni postupak u principu nisu pravne lijekove učinili nedjelotvornim. Međutim, stalno vraćanje na ponovni postupak može učiniti pravne lijekove iluzornim, a postupak beskonačnim i bespredmetnim. Pravni put od niže ka višoj instanci treba biti pravilo, jer omogućava apelantu da brzo i djelotvorno dobije odluku od najvišeg organa kao najdemokratičnijeg u vertikalnoj skali lijekova. Samo u izuzetnim slučajevima ukidanje i poništavanje odluka, vraćanje nižestepenim organima i ponavljanje postupka može biti opravdano, pogotovo ako se radi o hitnim postupcima kao što je izvršni postupak. Upravo zbog toga nadležni organi moraju uložiti dodatni napor kako bi postupak riješili u razumnom roku.

90. Ustavni sud također ukazuje kako član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organiziranja svojih sudskih sistema tako da njihovi sudovi mogu ispuniti svaki od zahtjeva uključujući i obavezu da u predmetima postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pibernik protiv Hrvatske, presuda od 12. februara 2004. godine, aplikacija broj 75139/01, stav 57). Imajući u vidu zakonom određenu hitnost izvršnog postupka, činjenicu da je apelant učinio sve potrebne radnje s ciljem ubrzanja postupka, urgirajući i na taj način posebno naglašavajući sudu značaj koji za njega ima brz ishod postupka, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju izvršni postupak, koji traje od 29. oktobra 2001. godine i još uvijek nije okončan, prešao granicu «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje. S tim u vezi, naročito se naglašava propust Općinskog suda kojem je trebalo 17 mjeseci da dozvoli izmjenu sredstava izvršenja što je prema mišljenju Ustavnog suda apsolutno predug rok, a bez ikakvog valjanog opravdanja. Osim toga, očigledan je i propust Općinskog suda prilikom donošenja rješenja o obustavljanju izvršenja na nekretninama označenim kao k.č. 5384/9 kuća i kućište površine 333 m² upisane u z.k. ul. broj 5664 KO Tešanj, za što je Kantonalni sud u dva navrata utvrdio da nisu postojali razlozi propisani zakonom i konačno rješenjem od 19. februara 2007. godine naredio da u nastavku postupka u predmetu postupa drugi sudija.

91. Imajući u vidu navedeno, a s obzirom da izvršni postupak u ovom predmetu koji je započeo 29. oktobra 2001. godine još nije okončan, te da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može pripisati Općinskom sudu, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na djelotvoran pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

92. U okviru zaključka o postojanju kršenja apelantovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

93. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku Općinski sud prekršio apelantovo pravo na djelotvoran pristup sudu kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje. Apelantova nemogućnost naplate svojih potraživanja prema pravosnažnom rješenju o izvršenju može se u konkretnom slučaju staviti na teret Općinskog suda zbog čega je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

94. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

95. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o meritumu u predmetu AP-96/06 (D. R.) | Sudska praksa | Aktio