Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1040/07 (I. i H. G.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

  • Vanparnični postupak
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Određivanje privremene mjere / mjere obezbjeđenja
  • Protek roka
  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1040/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-1040/07, rješavajući apelaciju Izeta i Hasana Glavinića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izeta i Hasana Glavinića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-33/98 od 23. aprila 1998. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-15/97 od 20. oktobra 1997. godine i presude Osnovnog suda u Živinicama, broj P-120/94 od 6. januara 1997. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izeta i Hasana Glavinića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, br.

003-0-Gž-06-001069 od 31. jula 2006. godine i Gž-1644/05 od 28.

decembra 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama, br. P- 120/94 od 31. jula 2006. godine, RI-130/05 od 31. maja 2006. godine i R-16/99 od 19. septembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Izet i Hasan Glavinić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Živinica, koje zastupa Enver Imširović- Munja, podnijeli su, 9. aprila 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-33/98 od 23. aprila 1998. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-15/97 od 20. oktobra 1997. godine, rješenja Kantonalnog suda br. 003-0-Gž-06-001069 od 31. jula 2006. godine i Gž-1644/05 od 28. decembra 2006. godine, presude Osnovnog suda u Živinicama (sada Općinski sud u Živinicama, u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-120/94 od 6. januara 1997. godine, rješenja Općinskog suda br. P-120/94 od 31. jula 2006. godine, RI-130/05 od 31. maja 2006. godine i R-16/99 od 19. septembra 2005. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da odmah obustavi sva nezakonita postupanja po predmetu tog suda, broj P-120/94 i sve radnje izvršenja u postupku tog suda, broj R-16/99 do donošenja odluke po apelaciji. Apelanti su dostavili dopunu apelacije 26. aprila, te 4. i 11. maja 2007. godine

2. Presudom Općinskog suda, broj P-120/94 od 6. januara 1997. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-150/97 od 20. oktobra 1997. godine, u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev Glavinić Lutve (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanata i Čamile Glavinić, radi utvrđenja suvlasništva i suposjeda po osnovu zajedničkog ulaganja i rada sa pravnim prednikom apelanata Nazifom Glavinićem, te je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik i suposjednik sa dijelom 1/2 na nekretninama pobliže označenim u izreci presude, i da su apelanti i Čamila Glavinić to dužni priznati i trpjeti da se tužitelj u zemljišnim knjigama i katastrarskom operatu uknjiži kao vlasnik i posjednik nekretnina sa dijelom 1/2 i da mu nadoknade troškove postupka u iznosu od 2.884,00 DEM.

3. Odlučujući o reviziji koju su na presudu Kantonalnog suda, broj Gž-150/97 od 20. oktobra 1997. godine, izjavili apelanti, Vrhovni sud je presudom, broj Rev-33/98 od 23. aprila 1998. godine, reviziju protiv odluke o glavnoj stvari odbio a protiv odluke o troškovima odbacio.

4. Odlučujući o prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka koji je okončan presudom Općinskog suda, broj P-120/94 od 6. januara 1997. godine, Općinski sud je rješenjem, broj P-91/98 od 5. maja 1999. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-555/99 od 4. aprila 2000. godine, odbacio kao neblagovremen prijedlog apelanata za ponavljanje postupka.

5. Apelanti su ponovo 17. juna 2005. godine, podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka, koji je okončan pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-120/94. Općinski sud je rješenjem, broj P-120/04 od 31. jula 2006. godine, odbacio kao neblagovremen prijedlog za ponavljanje postupka.

6. Apelanti na navedeno rješenje nisu izjavili žalbu te je rješenje postalo pravosnažno 15. septembra 2006. godine. Apelanti su 14. septembra 2006. godine, izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Postupak pred Vrhovnim sudom po izjavljenoj reviziji je u toku.

7. Rješenjem Općinskog suda, broj RI-130/05 od 31. maja 2006.godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-001069 od 31. jula 2006. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanata kojim su tražili određivanje mjere osiguranja protiv Nermine Glavinić i dr., na nekretninama označenim u izreci rješenja i to zabranom protivnicima osiguranja da uzurpacijski i fizički ulaze u djelove vlasništva pod osiguranjem i odlaganje bilo kakvog postupka izvršenja nad imovinom pod osiguranjem.

8. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud navodi da apelanti nisu učinili vjerovatnim postojanje potraživanja odnosno prava, samim tim što su iznijeli tvrdnju da su podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-120/94 od 6. januara 1997. godine, a kojom je utvrđeno da je pravni prednik protivnika osiguranja suvlasnik sa djelom 1/2 na nekretninama koje su predmet prijedloga za izdavanje mjere osiguranja.

9. Apelanti su protiv rješenje Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-001069 od 31. jula 2006. godine, izjavili 14. septembra 2006. godine, reviziju Vrhovnom sud. Postupak po izjavljenoj reviziji je u toku pred Vrhovnim sudom.

10. U međuvremenu predlagači Nermina Glavinić i dr. podnijeli su protiv apelanata prijedlog za fizičku diobu nekretnina navodeći da je pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-120/94 od 6. januara 1997. godine, utvrđeno da je njihov pravni prednik suvlasnik i suposjednik nekretnina koje su predmet fizičke diobe.

11. Općinski sud je rješenjem, broj R-16/99 od 19. septembra 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1664/05 od 28. decembra 2006. godine, odbio prijedlog apelanata da se prekine postupak fizičke diobe nekretnina do okončanja postupaka tog suda broj P- 784/04, P-108/02, RI-130/05 i P-521/02, kao i do okončanja odluke suda o prijedlogu za ponavljanje postupka u predmetu P-120/94, i da se predlagači upute na parnicu a radi utvrđivanja da je među suvlasnicima sporno pravo na stvari koje su predmet diobe ili pravo na imovinu, da je sporna veličina na stvarima odnosno imovini ili je sporno koje stvari odnosno prava ulaze u nekretninu u suvlasništvu.

12. Apelanti smatraju da su im navedenim odlukama prekršena prava iz člana. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava iz čl. 13, 17. i 18. Evropske konvencije, kao i prava iz čl. 2, 3. i 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. U navodima apelacije i dopuni apelacije apelanti opširno izlažu «vlasničku genezu» predmetnih nekretnina te smatraju da su «žrtve urotno-prijevarne grupe koja je nezakonito inicirala kod nekontrolisanog suda provođenje prve faze sudskog postupka u predmetu P-120/94, koja je kasnije postala nepobitan osnov za dalje zakonsko-neuredno nastavljeno provođenje i preostalih faza ovog kriminaliziranog-osmišljenog a nezakonito provedenog sudskog postupka». Apelanti zahtjevaju da Ustavni sud ukine sve štetne i materijalne posljedice nezakonito provedenih postupaka u predmetima Općinskog suda br. P-120/94 i R-16/99. Protekao rok za podnošenje apelacije

13. Apelanti osporavaju slijedeće odluke: presudu Vrhovnog suda, broj Rev-33/98 od 23. aprila 1998. godine, presudu Kantonalnog suda, broj Gž-15/97 od 20. oktobra 1997. godine i presudu Osnovnog suda, broj P-120/94 od 6. januara 1997. godine.

14. Prilikom ispitivanja ovog dijela apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

15. Na osnovu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Apelanti su konačnu odluku Vrhovnog suda, broj Rev-33/98 od 23. aprila 1998. godine, primili 15. juna 1998. godine, a apelacija je podnesena 9. aprila 2007. godine, te proizilazi da je apelacija u ovom dijelu podnesena po proteku roka propisanog za podnošenje apelacije iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno jer je protekao rok od 60 dana od kada su apelanti primili osporenu presudu Vrhovnog suda. Apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom

16. Apelanti osporavaju i pravosnažno rješenje Općinskog suda, broj P-120/94 od 31. jula 2006. godine, kojim je kao neblagovremen odbačen zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka koji je vođen kod tog suda pod brojem P-120/94, zatim, osporavaju rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001069 od 31. jula 2006. godine i rješenje Općinskog suda broj RI-130/05 od 31. maja 2006. godine, kojim su apelanti kao predlagači osiguranja protiv Nermine Glavinić i dr. kao protivnika osiguranja, odbijeni sa zahtjevom da se odredi mjera osiguranja na nekretninama označenim u izreci rješenja. Također, osporavaju i rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-1664/05 od 28. decembra 2006. godine, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda, broj R-16/99 od 19. septembra 2005. godine, a kojim je odbijen prijedlog apelanata da se prekine postupak fizičke diobe nekretnina koji su pokrenuli Nermina Glavinić i dr. kao predlagatelji.

17. Pri ispitivanju ovog dijela dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

18. U pogledu rješenja Općinskog suda, koje je doneseno u postupku u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanata za ponavljanje parničnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-120/94 od 6. januara 1997. godine, Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

19. Prema navedenom, apelanti se ne mogu pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku u kojem nije odlučivano o njihovim građanskim pravima i obevzama, već o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

20. U vezi žalbenih navoda apelanata koji se odnose na rješenje Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž- 06-001069 od 31. jula 2006. godine i rješenje Općinskog suda, broj RI-130/05 od 31. maja 2006. godine, Ustavni sud zapaža da su osporena rješenja donesena u postupku po prijedlogu apelanata u kojem je sud ispitivao da li postoje zakonski uslovi za određivanje sudske mjere osiguranja. Osporenim rješenjima odbijen je prijedlog apelanata za donošenje mjere osiguranja kao neosnovan, iz razloga koje su sudovi obrazložili u pobijanim rješenjima.

21. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li postupak po prijedlogu za određivanje mjere osiguranja, predstavlja postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. U smislu člana 269. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 53/03) u postupku određivanja mjere osiguranja redovni sudovi ne utvrđuju neko pravo predlagača osiguranja, nego je to lice samo dužno učiniti vjerovatnim postojanje potraživanja odnosno prava, te postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja. Naime, mjera osiguranja može se predložiti prije pokretanja i tokom sudskog postupka te nakon završetka tog postupka, sve dok izvršenje bude provedeno (član 276. Zakona o parničnom postupku), a ostaje na snazi do naredne mjere osiguranja ili dok odluka o tužbenom zahtjevu ne postane pravosnažna, odnosno do isteka roka od 30 dana po nastupanju uslova za prinudno izvršenje. (član 281. Zakona o parničnom postupku). Ta mjera određuje privremenu apelantovu pravnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 19 i dalje, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03). Prema praksi Ustavnog suda, postupak određivanja mjere osiguranja ne predstavlja postupak u kojem se utvrđuju građanska prava apelanta u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP- 2087/05 od 17. novembra 2005. godine). Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju navodi apelanata da je odbijanjem prijedloga za izdavanje sudske mjere osiguranja povrijeđeno njihovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, moraju odbiti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

23. U odnosu na žalbene navode apelanata kojim osporavaju rješenje Kantonalnog suda, broj Gž- 1664/05 od 28. decembra 2006. godine, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda, broj R-16/99 od 19. septembra 2005. godine, Ustavni sud konstatuje da se apelanti žale na rješenja donosena u vanparničnom postupku kojim je odbijen prijedlog apelanata da se prekine postupak fizičke diobe nekretnina koji su pokrenuli Nermina Glavinić i dr. kao predlagatelji protiv apelanata radi fizičke diobe nekretnina koje su pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-120/94 od 6. januara 1997. godine, pripale pravnom predniku predlagatelja.

24. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se odnosi na osnovanost zahtjeva da se prekine vanparnični postupak ne utvrđuju građanska prava i obaveze. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom zahtjeva za prekidom vanparničnog postupka, rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se da li su ispunjeni zakonski uslovi za prekid postupka ili ne.

25. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje koje se i ovim žalbenim navodima postavlja nije obuhvaćeno garancijama iz člana. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

26. Apelanti se žale i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, kao i na granice korišćenja ograničenja prava iz člana 18. Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravično suđenje. Budući da su prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedena prava akcesorna, to se povreda ovih prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu da je u slučaju apelanata, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava iz čl. 13, 17. i 18. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

27. Apelanti se također žale da im je osporenim odlukama povrjeđeno pravo iz člana 2. (pravo na žalbu u krivičnim stvarima), člana 3. (naknada za pogrešnu presudu) i člana 4. (pravo da se ne bude suđen ili kažnjen po istom predmetu) Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da su osporene odluke donesene u parničnom i vanparničnom postupku, pa se shodno tome apelanti ne mogu pozivati na povrede navedenih prava koji se odnose na krivični postupak, te su i ovi navodi apelanata , ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

28. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

30. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1040/07 (I. i H. G.) | Sudska praksa | Aktio