Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1738/06 (R.N.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1738/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP 1738/06, rješavajući apelaciju R. N., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R. N. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Uvl-15/04 od 29. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. R.N. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Omarske, koju zastupa Milena Kobas, podnijela je 7. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-

15/04 od 29. marta 2006. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 6. i 13. jula 2006. godine.

2. Rješenjem Vojne pošte 1050 Banja Luka (u daljnjem tekstu:VP 1050), int.br. 07/1/1-

220/1 od 17. juna 2003. godine, odbijen je zahtjev apelantice za ispostavljanje prijave na osiguranje nadležnoj Filijali PIO RS za njenog pokojnog sina D.N. kao neosnovan.

3. Rješenjem Vojne pošte 7572-4 Banja Luka (u daljnjem tekstu:VP 7572-4), broj UP-2 81-1/03 od 25. jula 2003. godine, odbijena je žalba apelantice izjavljena protiv rješenja VP 1050, kao neosnovana.

4. Presudom Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-

181/03 od 10. decembra 2003. godine, odbijena je tužba apelantice radi poništenja rješenja VP 7572-

4, broj UP-2 81-1/03 od 25. jula 2003. godine, kao neosnovana. Apelantica je navedenu presudu primila 3. aprila 2004. godine.

5. Odlučujući o zahtjevu apelantice za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-181/03 od 10. decembra 2003. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj Uvl-15/04 od 29. marta 2006. godine, kojom je zahtjev apelantice odbio kao neosnovan.

6. Apelantica smatra da su osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđena njena ustavna prava na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Vezano za zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove, budući da u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Slijedeći praksu Evropskog suda i Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke u pravilu, ne smatra efektivnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi odluku o dopustivosti Ustavnog suda, broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine).

10. Obzirom da je apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude odbijen kao neosnovan Ustavni sud zaključuje da se u apelanticinom slučaju radilo o neefektivnom pravnom lijeku iz čega slijedi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda, U-

181/03 03 od 10. decembra 2003. godine.

11. S obzirom na to da je apelantici 3. aprila 2004. godine uručena presuda Okružnog suda, broj U-181/03 03 od 10. decembra 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 7. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1738/06 (R.N.) | Sudska praksa | Aktio