Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1508/07 (F. Ć.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1508/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić potpredsjednici i Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-1508/07, rješavajući apelaciju Ferida Ćatića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ferida Ćatića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-06-000473 od 6. decembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-K-06-000003 od 19. jula 2006. godine i rješenja Kantonalnog suda Bihać, boj 001-0-Kvl-07-000004 od 6. aprila 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ferid Ćatić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, koga zastupa Nedžad Sarajlija, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 25. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-06-000473 od 6. decembra 2006. godine, presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-K-06-

000003 od 19. jula 2006. godine i rješenja Kantonalnog suda, boj 001-0-Kvl-07-000004 od 6. aprila 2007. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odredio da Općinski sud u Velikoj Kladuši osuđenom apelantu odgodi početak izvršenja kazne zatvora po presudi Kantonalnog suda, broj 001-0-K-06-000003 od 19. jula 2006. godine, do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka koji je pokrenut protiv M. Đ. zbog krivičnog djela davanja lažnog iskaza iz člana 348. stav 4. u vezi sa st. 1. i 2 KZ FBiH.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj 001-0-K-06-000003 od 19. jula 2006. godine apelant je proglašen krivim za počinjeno produženo krivično djelo silovanja iz člana 203. stav 5. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju mu je kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. septembra 2005. godine do 7. decembra 2005. godine, te je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 4.801,05 KM i paušal od 400,00 KM, dok je oštećena Đ. M. sa imovinsko pravnim zahtjevom upućena na parnicu.

3. Protiv prvostepene presude žalbu su izjavili apelant i njegov branilac, a također i Kantonalno tužilaštvo Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo). Vrhovni sud je odbio kao neosnovane žalbe apelanta i njegovog branioca, a djelimično uvažilo žalbu Kantonalnog tužilaštva u odnosu na odluku o kazni, te je presudom, broj 070-0-Kž-06-000473 od 6. decembra 2006. godine, prvostepenu presudu preinačio na način da je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina u koju mu je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 7. septembra 2005. godine do 7. decembra 2005. godine, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmjenjena.

4. Nakon toga, apelant je Kantonalnom sudu podnio zahjev za ponavljanje krivičnog postupka iz razloga predviđenih članom 343. stav 1. tačka a) ZKP-a FBiH. Kantonalni sud je apelantov zahtjev odbacio rješenjem, boj 001-0-Kvl-07-000004 od 6. aprila 2007. godine. U obrazloženju rješenja se ističe da je osuđeni apelant uz zahtjev za ponavljanje postupka dostavio ovjerene izjave oštećene Đ. M. i svjedoka Dž. B. kojima navedena lica poriču svoje izjave date u postupku čije ponavljanje apelant traži, te krivičnu prijavu, koju je apelant 28. februara 2007. godine podnio Kantonalnom tužilaštvu protiv navedenih lica, te je ocjenjeno da nisu ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, jer uz zahtjev nije dostavljena pravomoćna sudska odluka da su navedena lica oglašena krivim zbog krivičnog djela lažnog svjedočenja.

5. Apelant je podnio apelaciju jer smatra da su sudovi u provedenim postupcima povrijedili njegova ustavna prava iz čl. II/3.e) f), k) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te člana

8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita pobijanu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je djelotvoran pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uslova i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje nedjelotvornog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

9. Iz dosadašnje jurisprudencije Ustavnog suda i organa Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravomoćno okončanog postupka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine i odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).

10. Dakle, u konkretnom slučaju zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka je nedjelotvoran pravni lijek, koji ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koji apelant nije bio dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije.

11. U konkretnom slučaju, konačnu odluku predstavlja presuda Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-

06-000473 od 6. decembra 2006. godine, obzirom da je tom odlukom riješeno o žalbi apelanata na prvostepenu presudu.

12. Obzirom na to da je apelant zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnio 10. marta 2007. godine, slijedi da je presudu Vrhovnog suda primio prije navedenog datuma. Imajući u vidu da je apelacija podnesena 25. maja 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000473 od 6. decembra 2006. godine.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1508/07 (F. Ć.) | Sudska praksa | Aktio