Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1855/06 (D. K.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1855/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-1855/06, rješavajući apelaciju Drage Kvesića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15., člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Kvesića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj U-128/05 od 7. aprila 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Kvesić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Cvijo Aničić advokat iz Dervente, podnio je 22. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-128/05 od 7. aprila 2006. godine.

2. Zaključkom Odsjeka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Derventa (u daljnjem tekstu: prvostepeni upravni organ), broj 05-050-14-72/03 od 8. maja 2003. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za povrat stana u Derventi, u ulici Mladena Stojanovića broj 28/5. Obrazlažući zaključak, taj organ je istakao da je Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu izričito bio određen krajnji rok do kojeg su se mogli podnositi zahtjevi za povrat u posjed stana nosiocima stanarskog prava, kako kod nadležnih opštinskih organa uprave, tako i kod Komisije za raseljena lica i izbjeglice, a taj rok je 19. april i 19. juni 2000. godine. S obzirom da je apelant zahtjev za povrat podnio izvan svih pomenutih rokova, to je njegov zahtjev odbačen kao neblagovremen.

3. Rješavajući po žalbi apelanta, Ministarstvo za izbjeglice i raseljenja lica (u daljnjem tekstu. Ministarstvo), rješenjem broj 05-050-1-746/03 od 5. septembra 2003. godine, odbilo je žalbu kao neosnovanu, navodeći u obrazloženju da je pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primjenjeno materijalno prava u prvostepenom postupku.

4. Apelant je pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom, podnošenjem tužbe radi poništenja rješenja Ministarstva broj 05-050-1-746/03 od 5. septembra 2003. godine i zaključka prvostepenog organa broj 05-050-14-72/03 od 8. maja 2003. godine, u predmetu povrata stana u posjed. Odlučujući o tužbi, Okružni sud je donio rješenje, broj U-128/05 od 7. aprila 2006. godine, kojom je tužbu odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja, taj sud je istakao da je tužba podnesena 27. septembra 2005. godine, preporučenom pošiljkom, da je izjavljena protiv rješenja Ministarstva od 5. septembra 2003. godine, a kako je apelant rješenje Ministarstva čije poništenje traži u upravnom sporu primio 23. oktobra 2003. godine, tužba je neblagovremena i kao takva odbačena. Naime, u vrijeme podnošenja tužbe, kako obrazlaže taj sud, bio je na snazi Zakon o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 12/94), koji u odredbi člana 23. stav 1. propisuje da se tužba podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja je podnosi. Rok od 30 dana propisan je i kasnijim Zakonom o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 109/05).

5. Apelant smatra da su mu pobijanim rješenjem Okružnog suda, broj U-128/05 od 7. aprila 2006. godine, povrijeđena sljedeća ustavna prava: pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant je podnio tužbu izvan zakonom utvrđenog roka, tako da Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva već je tužbu odbacio iz formalnih razloga. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1855/06 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio