Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2411/06 (D. J.)

Odluka donesena 26. 06. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2411/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 06. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-2411/06, rješavajući apelaciju Drage Jozića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Jozića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-682/05 od 21. februara 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u

Zenici broj Gž-1205/04 od 6. januara 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima broj P-301/03-M od 12. jula 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Jozić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Martin Raguz advokat iz Sarajeva, podnio je, 10. augusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-682/05 od 21. februara 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1205/04 od 6. januara 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-301/03-M od 12. jula 2004. godine.

2. Općinski sud je, postupajući po tužbi apelanta protiv D.D. «Natron» Maglaj (u daljnjem tekstu: tuženi) uz učešće umješača na strani tuženog N.A., radi utvrđenja stanarskog prava na stanu u Maglaju, ulica Aleja Ljiljana, lam II, etaža III (u daljnjem tekstu: predmetni stan), donio rješenje broj P-301/03-M od 12. jula 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-1205/04 od 6. januara 2005. godine, na način što je tužbu apelanta odbacio kao nedopuštenu. Kao razlog odbacivanja tužbe, taj sud je naveo da apelant ne ispunjava uslove iz člana 54. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku FBiH («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03-u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da «(1) tužilac može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. (2) Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili, kad tužilac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa». Navedeno je da na postojanje pravnog interesa, kao uslova za dopustivost tužbe, sud pazi po službenoj dužnosti u svakom stadiju postupka. U ranijoj tužbi koju je apelant podnio Općinskom sudu u Maglaju, protiv istog tuženog u svostvu prvotuženog i N.A. i A.A., kao drugo i treće tuženih, radi poništenja rješenja o dodjeli predmetnog stana N.A., poništenja ugovora o korištenju i ugovora o prodaji stana N.A. i A.A., donesena je presuda broj P-381/00 od 19. aprila 2001. godine, potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-825/01 od 17. januara 2002. godine, kojom je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom. Ovakvo odlučenje postalo je konačno presudom Vrhovnog suda broj Rev-

136/02 od 13. januara 2004. godine, kojom je revizija odbijena kao neosnovana. Obrazlažući pobijano rješenje, Općinski sud je istakao da je apelant mogao sudu podnijeti tužbu za utvrđenje stanarskog prava na predmetnom stanu ali prije pravosnažnosti parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Maglaju broj P-381/00, a ne i nakon pravosnažnosti tog postupka i pravosnažnog okončanja upravnog postupka.

3. Kantonalni sud je, rješenjem broj Gž-1205/04 od 6. januara 2005. godine, žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio, obrazlažući da je Općinski sud pravilno primijenio odredbu člana 54. stav 2. ZPP-a, jer je uslov za podnošenje utvrđujuće tužbe propisan posebnim zakonom, u konkretnom slučaju Zaklonom o stambenim odnosima, koji je Zakonom o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98 i 19/99) preuzet kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine. Navedenim zakonom nije predviđena mogućnost podnošenja tužbe radi utvrđenaja stanarskog prava, osim u slučaju postojanja pravnog interesa za podnošenje takve tužbe, ali takav zahtjev mora biti postavljen prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog pravnog odnosa. Obzirom da je u prvostepenom postupku nesporno utvrđeno da se već vodio postupak, koji je proistekao iz istog pravnog odnosa i da je pravosnažno okončan na način da je apelant odbijen sa postavljenim zahtjevom, to je po mišljenju Kantonalnog suda, Općinski sud pravilno primijenio odredbu člana 54. stav 2. ZPP.

4. Odlučujući o reviziji apelanta protiv rješenja Kantonalnog suda broj Gž-1205/04, Vrhovni sud je donio rješenje broj Rev-682/05 od 21. februara 2006. godine, kojim je reviziju odbio, ističući da su pravilni zaključci Kantonalnog suda i Općinskog suda u pogledu neostvarenja uslova iz člana 54. stav 2. ZPP, za podnošenje deklaratorne tužbe. Apelant je, kako obrazlaže taj sud, pravni interes opravdao tim što želi raspolagati predmetnim stanom i otkupiti ga, u smislu Zakona o stambenim odnosima i Zakona o otkupu stanova na kojim postoji stanarsko pravo, ali je, kao ističe i taj sud, takvu tužbu mogao podnijeti samo prije pravomoćnosti parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom a ne nakon pravomoćno okončanog tog postupka, kao i pravosnažno okončanog upravnog postupka, s obzirom da postoje pravomoćne odluke vezane za valjanost sačinjenog kupoprodajnog ugovora kojim umješač postaje vlasnik stana na kojem je ranije bio nositelj stanarskog prava. Vrhovni sud je, pored navedenog istakao da apelant nikada nije stekao stanarsko pravo na način kako ga propisuje član 11 Zakona o stambenim odnosima, obzirom da nikada nije zaključio ugovor o korištenju stana, koji pored akata o dodjeli stana predstavlja punovažan uslov za zakonito uselenje.

5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje, prava na dom i prava na imovinu iz člana II/3. e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. S obzirom na to da je apelantu rješenje Vrhovnog suda od 21. februara 2006. godine, kako je vidljivo iz dostavnice tog suda, uručeno 23. marta 2006. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. augusta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2411/06 (D. J.) | Sudska praksa | Aktio