Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-596/07 (E. Đ.)
Odluka donesena 26. 06. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-596/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 06. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj, 26. juna 2007. godine u predmetu broj AP-596/07, rješavajući zahtjev Enesa Đanića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Enesa Đanića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Enes Đanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, koga zastupaju Jasminka Jovišević i Jadranka Ivanović, advokati iz Banja Luke, podnio je 15. februara 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci ( u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-KŽ-06-000 469 od 22. decembra 2006. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci ( u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 071-0- K-06-001090 od 18. decembra 2006. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo izrečenu mjeru pritvora i apelanta odmah pustio na slobodu.
2. Okružno tužilaštvo u Banja Luci ( u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) je 27. septembra 2006. godine stavilo prijedlog za određivanje pritvora tada osumnjičenom apelantu pod brojem KT- 1116/06 zbog razloga za pritvor sadržanih u članu 189. stav 1. tač. b) i v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS», broj 50/03). Naredbom Okružnog tužilaštva od 27. septembra 2006. godine je određena istraga protiv osumnjičenog zbog krivičnog djela neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske.
3. Nakon toga, Osnovni sud je presudom broj 071-0-K-06-001 090 od 18. decembra 2006. godine apelanta oglasio krivim i zbog navedenog krivičnog djela izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.
4. U pogledu određivanja i produženja pritvora, što je i predmet zahtjeva za određivanje privremene mjere, Sud je utvrdio da su se, s obzirom na težinu učinjenog krivičnog djela kao i zaprijećenu kaznu, stekli uslovi da se apelantu pritvor produži u smislu člana 189. stav 1. tač. b) i v) zbog postojanja osnovane bojazni da će opuženi uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak odnosno da naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, te da je u pitanju krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a usljed načina izvršenja ili posljedica krivičnog djela određivanje pritvora je neophodno za sigurnost građana i imovine.
5. Rješenjem Osnovnog suda, broj 071-0-K-06-001090 od 18. decembra 2006. godine produžen je pritvor apelantu do pravosnažnosti presude, ali najduže dok ne istekne vrijeme trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi.
6. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-KŽ-06-000 469 od 22. decembra 2006. godine preinačeno je rješenje Osnovnog suda, broj 071-0-K-06-001090 od 18. decembra 2006. godine tako što je utvrđeno da pritvor, iz razloga zbog kojih je određen apelantu shodno odredbi člana 189. stav 1. tačke v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS», broj 50/03), može trajati najduže šest mjeseci.
7. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da je pobijanim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i sigurnost ličnosti zaštićeno članom II/3 d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje predviđeno članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije. Apelant navodi da sud nije imao zakonskog osnova za produženje pritvora, s obzirom i da je sama prvostepena presuda navodno zasnovana na nezakonito pribavljenim dokazima, kao i na povredi propisanih pravila ponašanja sudija u navedenom krivičnom postupku. Konačno, apelant zahtijeva da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se ukinuti pritvor i apelant pustiti na slobodu.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje mjere pritvora izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te mjere.
12. Nadalje, apelant u apelaciji nudi navode, činjenice i dokaze kojim potkrepljuju svoje tvrdnje o navodnom kršenju ustavnog prava i prava iz Evropske konvencije na pravično suđenje. Međutim, apelant ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedica i šteta koja se ne bi mogla nadoknaditi, a koje bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Apelant smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnog prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka po apelaciji. Stoga, navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argumente za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere. Apelant, kao što je već rečeno, u suštini nije ponudio razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi usvojio zahtjev za privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije Faris Vehabović Valerija Galić