Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1051/07 (M. Z.)
Odluka donesena 26. 06. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1051/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 06. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj, 26. juna 2007. godine, u predmetu broj AP-1051/07, rješavajući zahtjev Mirele Zrile za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mirele Zrile za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirela Zrile (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Senad Duvnjak, advokat iz Bugojna, podnijela je, 10. aprila 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000376 od 21. februara 2007. godine. Apelantica je takođe podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio postupak protivizvršenja prema apelantici na osnovu osporene presude, sve do donošenja konačne odluke po ovoj apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda u Bugojnu ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-589/04 od 17. januara 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-297/05 od 14. decembra 2005. godine, obavezana je Privredna banka Sarajevo, Glavna filijala u Bugojnu ( u daljnjem tekstu: tužena) da apelanticu primi na rad, da sa njom zaključi ugovor o radu i rasporedi je na radno mjesto koje odgovara stepenu njene stručne spreme i uspostavi joj sva prava iz radnog odnosa počev od 10. marta 2001. godine, te joj za period od 10. aprila 2001. godine do danas isplati naknadu plaće u visini koju bi ostvarila da je radila na radnom mjestu viši samostalni referent za poslove unutrašnjeg prometa, odnosno iznos od 24.109,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. maja 2005. godine pa do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.338,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000376 od 21. februara 2007. godine uvažena je revizija tužene, obje nižestepene presude preinačene u stavu II izreke prvostepene presude i tužbeni zatjev apelantice odbijen.
4. Apelantica navodi da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3
k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. U konkretnom slučaju, apelantica nije dostavila nikakve razloge i dokaze koji ukazuju na mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica i koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica. Naime, apelantica osim navoda da je sud pogrešno primjenio materijalno pravo uvažavajući reviziju tužene i preinačujući obje nižestepene presude, nije ničim dokazala da donošenje osporenih odluka kojom se navodno krše njena ustavna prava predstavlja neotklonjivu štetu za apelanticu, u pogledu eventualnog ostvarivanja njenih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Konačno, u konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelantica ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelanticin zahtjev neosnovanim.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije Faris Vehabović Valerija Galić